Politrauma je životno ugrožavajuće stanje u čije zbrinjavanje su uključeni liječnici više specijalnosti. U ovom članku prikazan je 56-godišnji politraumatizirani bolesnik doveden na Hitni kirurški ...prijem Kliničkog bolničkog centra Split (KBC Split) od strane tima Hitne medicinske pomoći nakon ozljeda zadobivenih padom s bicikla. U njegovo liječenje bili su uključeni anesteziološki i kirurški tim, specijalist radiologije, transfuziologije te specijalisti
subspecijalisti intenzivnog liječenja te ostalo medicinsko osoblje. Nakon akutnog zbrinjavanja, daljnje liječenje bolesnika odvijalo se u Jedinici intenzivnog liječenja Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje KBC-a Split.
Klinički dječji psihijatrijski intervju je „zlatni standard“ dijagnostike u dječjoj i adolescentnoj psihijatriji. U radu su prikazane osnove vođenja psihijatrijskog i psihoterapijskog intervjua. ...Intervju zahtjeva fleksibilnost, otvorenost, znanje, iskustvo, kao i određeno umijeće. Temelj intervjua jest empatično razumijevanje. Teme koje se elaboriraju u intervjuu razlog su dolaska, procjena intrapsihičkih i interpersonalnih mogućnosti, teme obitelji, vršnjaka, sposobnosti djeteta/ adolescenta, te druge teme. U završnoj fazi intervjua elaboriraju se teme radnog saveza, te dogovora o daljnjoj suradnji i eventualnom psihoterapijskom liječenju. Prvi intervju u dječjoj psihijatriji često je više terapijski orijentiran, odnosno motivacijski, dok će sljedeći intervjui biti više dijagnostički intonirani.
Alzheimerjeva bolezen je kronična progresivna nevrodegenerativna bolezen, za katero oboleva vse večje število ljudi po vsem svetu. Je najpogostejši vzrok za demenco (pri 50–80 % vseh primerov) in ...obenem tudi najhujša oblika demence, za katero so značilne kognitivne in vedenjske motnje pri ljudeh, večinoma starejših od 65 let. Patogeneza bolezni še ni popolnoma pojasnjena. Obstaja več hipotez, ki vključujejo kombinacijo genetskih in okoljskih dejavnikov ter načina življenja. Glede na začetek bolezni lahko bolezen opredelimo kot obliko z zgodnjim začetkom, običajno pred 65. letom starosti, in obliko s poznim začetkom, običajno po 65. letu starosti. Redka oblika bolezni z zgodnjim začetkom je povezana z mutacijami v genu za amiloidni prekurzorski protein ter v genih za presenilin 1 in 2. Genetski dejavnik tveganja za nastanek bolezni s poznim začetkom je prisotnost alela ε4 za apolipoprotein E. Za nastanek oblike s poznim začetkom obstaja več vzročnih hipotez: a) holinergična hipoteza, b) amiloidna hipoteza, c) hipoteza o hiperfosforilaciji proteina tau, č) hipoteza o mitohondrijski kaskadi, d) vnetna hipoteza, e) nevro-vaskularna hipoteza, f) hipoteza o kovinskih ionih ter g) hipoteza limfnega sistema. Poleg tega obstajajo tudi presnovni in drugi dejavniki tveganja za nastanek Alzheimerjeve bolezni, med katere sodijo: zvišana raven holesterola v krvi, debelost, zvišan krvni tlak, sladkorna bolezen tipa 2, motnje spanja idr. Kljub velikemu številu raziskav etiopatogeneza do danes še ni dokončno pojasnjena, prav tako ne poznamo zdravila, ki bi preprečilo nastanek bolezni ali ustavilo njeno napredovanje. Zdravljenje Alzheimerjeve bolezni trenutno temelji na farmakološkem zdravljenju, ki poteka na osnovi doslej znane etiologije bolezni. Veliko obeta tudi imunoterapija z antiamiloidnimi protitelesi.
Spinalna mišična atrofija (SMA) je redka genetska bolezen, ki prizadene motorične nevrone, zaradi česar propadajo mišice ter se slabša splošno stanje bolnika. Do nedavnega vzročnega zdravljenja za ...SMA ni bilo, zato so bili bolniki popolnoma odvisni od podpornega zdravljenja in zgolj od vzdrževanja življenjskih funkcij. Danes so na voljo 3 zdravila: nusinersen, risdiplam in onasemnogen abeparvovek. Ker genska nadomestna terapija z zdravilom onasemnogen abeparvovek (Zolgensma®) pomeni nov mejnik v zdravljenju SMA, jo bo članek bolj podrobno predstavil, prav tako pa tudi prva dva bolnika s SMA, ki sta se z gensko nadomestno terapijo zdravila v Sloveniji. To gre hkrati tudi za prva dva primera uporabe genske nadomestne terapije za zdravljenje katere koli bolezni pri nas. S tem tudi dokazujemo, da je možno v Sloveniji bolnike varno in uspešno zdraviti z naprednimi terapijami, kar tudi zahteva ustrezno izobražen multidisciplinarni tim, ki zna prepoznati in zdraviti vse morebitne zaplete zdravljenja.
Sodobno standardizirano zdravljenje lokalno napredovalega raka danke (LNRD) je sestavljeno iz predoperativne kemora-dioterapije (KTRT), resekcije s totalno mezorektalno ekscizijo (TME) in pri ...izbranih bolnikih iz pooperativne kemoterapije (KT). S stopnjevanjem intenzivnosti predoperativnega zdravlje-nja je prišlo do občutnega porasta patoloških (pCR) in kliničnih popolnih odgovorov (cCR). Pri skrbno izbranih bolnikih s cCR je namesto operativnega zdravljenja možno tudi skrbno spremljanje (angl. Watch & Wait – pristop W&W). Preživetje bolnikov, ki so samo sledeni, ni nič slabše od preživetja operiranih, ob tem pa se izognemo s kirurškim zdravljenjem povezano smrtnostjo in pooperativnim zapletom. V Sloveniji je pristop W&W vključen v zadnja nacionalna priporočila za zdravljenje raka debelega črevesa in danke. Kljub številnim prednostim pristopa W&W še vedno ostaja tveganje za ponovitev in napredovanje bolezni s sistemskim razsojem. Za ugoden izid zdravljenja je ključna skrbna selekcija bolnikov. Težava je predvsem subjektivnost ocene cCR. V prispevku je opisan primer bolnika z LNRD, ki je bil zdravljen s predoperativno KTRT, po čemer je prišlo do cCR. Nato je bil obravnavan s pristopom W&W. Po dveh letih od začetka zdravlje-nja je prišlo do razsoja bolezni, zaradi česar je bolnik pozneje umrl.
Fibromialgija (FM) je dijagnoza koja se postavlja osobama s kroničnom mišićno-koštanom boli za koju se ne može utvrditi alternativni uzrok, poput upale ili oštećenja tkiva. FM je stanje obilježeno ...kroničnom raširenošću simptoma boli i višestrukih simptoma, uključujući umor, poremećaj sna, kognitivnih disfunkcija, poremećaja raspoloženja i depresije. Pacijenti koji boluju od FM-a trpe kroničnu bol duže od tri mjeseca što im značajno narušava kvalitetu života. FM nije za život opasna, deformirajuća ili progresivna bolest. Anksioznost i depresija najčešća su povezanost. Osobe koje boluju od FM-a napete su, tjeskobne i klonule. Ukočenost i bolovi kod fibromialgije nastupaju postupno, a simptome pogoršavaju emocionalni stres, izlaganje vlazi i hladnoći, loš san i ozljede. Metode liječenja u svrhu smanjenja simptoma mogu biti farmakološke i nefarmakološke prirode. Iako dosad nije pronađen idealan lijek za liječenje FM-a, neki od njih mogu ublažiti simptome. Nefarmakološki pristup za smanjenje boli i uspostavljanje ravnoteže za pacijente sa FM-om pokazao se korisnijim u primjeni. Kao najkorisniji nefarmakološki pristup za smanjenje boli i postizanje emocionalne ravnoteže pokazala se tjelovježba koju pacijenti sa FM-om također mogu provoditi art terapijom pokretom ili plesom. Novija istraživanja prikazana u radu dokazuju korisnost art terapije za pacijente sa FM-om. Spoj tjelesne, psihičke i socijalne komponente može se pronaći u umjetnosti i kroz umjetnost svaka od komponenti može dobiti novu dimenziju. Art terapija psihoterapijski je tretman u kojem terapeut pomaže pacijentu sa FM-om izraziti svoja iskustva kroz umjetnost i kreativni proces, a koji ima jasan cilj temeljen na stanju pacijentovog zdravlja. Y.van i Eijk-Hustings u istraživanju su se koristili multidisciplinarnim pristupom koji uključuje socioterapiju, fizioterapiju, psihoterapiju i kreativnu art terapiju u kojoj se objedinjuje umjetnički izražaj crtanjem, plesom ili glumom na način da pacijenti koji koriste u rehabilitaciji art terapiju modificiraju svoje stavove, mijenjaju percepciju bolesti i percepciju boli. Likovno izražavanje, terapija pokretom/plesom ili drama terapija imaju svoje metode koje će biti prikazane u radu te način kojim dopiru i modificiraju unutrašnjost pacijenta kako bi je spoznao i emocionalnom ekspresijom dobio novi pogled na nju. U radu je prikazana vrsta upitnika za mjerenje boli kako bi i art terapeuti mogli primijeniti neke od skala i pratiti smanjenje ili povećanje boli nakon primjene art terapije na pacijente sa FM-om.
Fibromyalgia (FM) is a diagnosis given to patients with chronic musculoskeletal pain lasting more than three months and whose causes cannot be found in inflammation or tissue damage. This condition encompasses various symptoms, including fatigue, sleep disturbance, cognitive dysfunction, depression, and anxiety. Despite not being life-threatening, disfiguring, or progressive, FM significantly impairs the quality of life for affected individuals and is often associated with anxiety and depression. Symptoms such as stiffness and pain in FM intensify gradually, aggravated by emotional stress, exposure to dampness and cold, poor sleep and injuries. Treatment approaches to reduce FM symptoms include pharmacological or non-pharmacological methods. Although no ideal drug has been found to treat FM, some medications can relieve symptoms. A non-pharmacological approach to reduce pain and restore balance for patients with FM has been shown to be more beneficial in practice. In the case of a non-pharmacological approach, exercise has proven to be the most effective, and patients with FM can also engage in it through art therapy involving movement or dance. Contemporary research indicates the usefulness of art therapy for patients with FM due to its physical, psychological and social components, which provide an all-around approach to treatment. In this therapy, the therapist helps the patient express their experiences through art and creative process. Thus, art therapy is one of the therapeutic approaches implemented in a patient's programme. For example, Y. van Eijk-Hustings et al. used a multidisciplinary approach to implement sociotherapy, physiotherapy, psychotherapy and creative art therapy in their research. In this case, artistic expression was achieved through drawing, dancing or acting so patients could modify their attitudes and perceptions of illness and pain. Art expression, movement therapy, or acting implement methods described in this paper, as well as how these methods initiate change and which kind of changes can be expected within the patient. The paper will also provide an overview of pain measurement questionnaires, which can be implemented by art therapists to detect any pain level changes whilst subsuming an FM patient to art therapy.
Inhalacijska terapija u djece Ivan Bambir; Nevenka Cigrovski; Drago Ćaleta ...
Liječnički vjesnik,
4/2023, Volume:
145, Issue:
Supp 1
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Inhalacijska terapija jedan je od stupova liječenja plućnih bolesti. Na dostavu lijeka u pluća utječu anatomija dišnog sustava, fizikalno-kemijska svojstva samog lijeka te čimbenici prijenosa lijeka ...(sredstva za dostavljanje lijeka, tehnika disanja i njihova interakcija). Tijekom vremena osmišljeni su razni načini provođenja inhalacijske terapije, kao na primjer: inhalatori, tlačno-dozni inhaleri (engl. pressurised metered-dose inhalers – pMDI) i inhaleri suhih prašaka (dry-powder inhalers – DPI). Svaki od navedenih načina provođenja inhalacijske terapije ima svoje prednosti i mane, koje je potrebno poznavati kako bi se mogle zadovoljiti potrebe pacijenta.
Za bolnike je zdravljenje v enoti intenzivne terapije v veliki večini primerov zelo stresno obdobje, ki pomembno poseže v kakovost njihovega življenja in lahko pusti dolgotrajne posledice. Bolečine, ...strah, nespečnost, žeja, nemoč, utrujenost, zmedenost, vznemirjenost so resne težave, ki lahko pomembno vplivajo na potek in izid zdravljenja. Pogosto se pri takih bolnikih razvije še delirij, ki pomeni veliko obremenitev tako za bolnika kot za osebje, ki zanj skrbi. Delirij lahko dolgoročno negativno vpliva na bolnikove spoznavne funkcije. Medicinsko osebje nosi veliko odgovornost pri prepoznavanju in reševanju bolnikovih težav, še posebej pri bolnikih z omejenimi spoznavnimi funkcijami oziroma z omejeno sposobnostjo sporazumevanja. Poznamo različna orodja za ocenjevanje bolečine, sedacije, delirija in kakovosti spanja. V prispevku so natančneje opisani najpogosteje uporabljani validirani točkovniki za oceno bolečine, sedacije, delirija in motenj spanja. Na koncu so opisane tudi možnosti nefarmakološkega ukrepanja.
Uvod: V enotah intenzivne terapije se medicinske sestrednevno soočajo z umiranjem. To jim predstavlja velike obremenitve, ki vodijo do stiske. Namen pregleda literature je ugotoviti, kaj doživljajo ...medicinske sestre ob umirajočih pacientih v enotah intenzivne terapije in kako se soočajo z umiranjem. Metode: Uporabljena je metoda pregleda literature. Iskanje je bilo izvedeno v bazah podatkov: PubMed, ScienceDirect, SAGE, Web of Science in CINAHL na osnovi vključitvenih in izključitvenih kriterijev. Proces iskanja literature je prikazan z diagramom PRISMA. Za analizo in sintezo podatkov je bila uporabljena metoda tematske analize. Rezultati: Od 1.886 zadetkov smo v končno analizo vključili 10 člankov. Na podlagi tematske analize smo oblikovali dve glavni temi: (1) doživljanje medicinskih sester ob hudo bolnih in umirajočih pacientih; (2) profesionalni odnos medicinskih sester. Diskusija in zaključek: Izvajanje zdravstvene nege v enotah intenzivne terapije je za medicinske sestre zelo stresno. Pri zdravstveni negi kritično bolnih pacientov se najpogosteje srečujejo s stalnimi fizičnimi obremenitvami, čustvenimi pretresi, pomanjkanjem čustvene podpore, žalostjo, izgorevanjem, depresijo, težavami v komunikaciji s pacientovimi sorodniki ter pomanjkljivim sodelovanjem in zagotavljanjem podpore v timu. Izpostavljene so številnim dejavnikom, ki prispevajo k doživljanju lastne stiske. Potrebni so ukrepi za zaščito, učinkovitejšo pomoč in podporo medicinskim sestram, ki se dnevno soočajo z umiranjem in zagotavljanjem podpore pacientovi družini oziroma svojcem.
Full text
Available for:
NUK, ODKLJ, UL, UM, UPUK, VSZLJ
PDF
