Paliativna oskrba otrok je specializirana paliativna oskrba z določenimi posebnostmi v primerjavi s paliativno oskrbo odraslih. Enačenje načel sodobne paliativne oskrbe otroka s protokoli opustitve ...in odtegnitve zdravljenja je odraz nepoučenosti in je povsem napačno. Multidisciplinarni tim za paliativno oskrbo otrok na terciarni ravni sestavljajo otrokovi lečeči subspecialisti, medicinske sestre, psiholog in po potrebi drugi zdravstveni sodelavci, med njimi tudi tisti z dodatnim znanjem iz paliativne medicine in zdravstvene nege. Tim oblikuje načrt nadaljnjega zdravljenja ter postopke oskrbe nenehno prilagaja rasti in razvoju otroka, napredovanju bolezni, slabšanju bolnikovega stanja in pojavljanju novih težav. Vsebina načrta paliativne oskrbe je odvisna od trenutka vključitve bolnika in njegove družine, vrste bolezni ter prepoznanih in izraženih potreb. V pediatriji se potreba po uvedbi paliativnega pristopa pri zdravstvenih delavcih pogosto prepozna prepozno ali pa se sploh ne. S širjenjem znanja in zavedanja koristi sodobne pediatrične paliativne oskrbe za bolnike in njihove svojce poskušamo doseči, da postane paliativni pristop pri bolnih otrocih z neozdravljivo napredujočo boleznijo del vsakodnevne klinične prakse. Ne gre le za eno neodtujljivih pravic najtežje bolnih otrok, gre tudi za delo zdravstvenih delavcev v skladu z etičnim kodeksom, da zdravljenje, ki je bolniku bolj v breme kot v korist, etično ni utemeljeno.
Autor u radu nastoji istraživati biblijske temelje govora o trpećem sluzi, polazeći najprije od proroka Izaije, zatim od svijesti koju Isus ima o sebi kao sluzi koji treba mnogo pretrpjeti. Premda ...ima moć, tu moć najbolje očituje i ostvaruje kroz služenje, a ne kroz dominaciju nad drugima. Takva Isusova svijest i način djelovanja postaje temeljno načelo po kojem su se pozvani ravnati njegovi učenici, osobito u vremenu pandemije i drugih prirodno-društvenih kriza. Rad je podijeljen u tri dijela. U prvom dijelu pod naslovom »Biblijski temelji govora o Isusu kao sluzi« obrađuje se Isusovo razumijevanje vlastitog poslanja kao onoga koji, premda ima moć, poslužuje. Posebnost te moći očituje se upravo kroz diakoniju. Drugi dio pod naslovom »Isus kao trpeći sluga« sintetički analizira starozavjetni govor o trpećem sluzi Jahvinom, čiji se način djelovanja u mnogočemu podudara s događajem Isusa Krista, Pomazanika u kojem svako trpljenje osobito pandemijsko, premda i dalje zagonetno, dobiva novu perspektivu. Treći dio pod naslovom »Su-patnja i su-osjećanje: neki teološko-etički naglasci« bavi se aktualizacijom kršćanskog pogleda na otajstvo zla te likom Isusa supatnika, koji svojom utješnom prisutnošću i solidarnošću su-pati s čovjekom. Promišljanje o toj Isusovoj logici iznjedrilo je potrebu za teologijom suosjećanja u kontekstu aktualne pandemije. Težište je ovdje stavljeno na shvaćanje ljudske patnje u svjetlu vazmenog događaja čija se logika protivi svakom obliku dolorizma te pomaže shvatiti vrijednost života onkraj zemaljsko-vremenitih granica.
The article is divided into three parts. In the first part, entitled »Biblical Foundations of the Discourse on Jesus as the Servant«, the author analyses Jesus’s understanding of his own mission as the one who, although having power, decides to serve. The special character of that power manifests itself precisely through Diakonia. The second part, entitled »Jesus as the Suffering Servant« analyses synthetically the Old Testament discourse on the suffering servant of Jahve, whose description coincides in many ways with the event of Jesus Christ, the Anointed One in whom every kind of suffering, especially the kind associated with pandemics, although still remaining mysterious, gains a new perspective. The third part, entitled »Co-Suffering and Com-Passion: Some Theological-Ethical Emphases«, attempts to actualize the Christian view on the mystery of evil and the character of Jesus as a co-sufferer, who suffers from a human being through his consoling presence and solidarity. Reflection on this logic of Jesus prompted the author to start developing a theology of compassion in the context of the current pandemics. The emphasis is, therefore, put on the understanding of human suffering in light of the Paschal event, whose logic opposes every form of colorism and helps one understand the value of life beyond earthly-temporal boundaries.
Interpretacija Neiztrohnjenega srca govori za to, da je pesnik uporabil aparat krščanske veroizpovedi, da bi po analogiji s sodnim dnem opozoril na tisto, kar bo po koncu časov najbolj vidnega ostalo ...od človeštva: pesem, predvsem pa njen tvorec. Pri tem je globoko posegel po arzenalih, ki mu jih je nudilo njegovo znanje pesništva. Besedilo je artikuliral v romantični perspektivi, vendar zgolj toliko, da je iz filozofije gibanja potegnil premiso, s katero je pesem postavil v brezčasen prostor poslednje sodbe. Domnevati smemo, da je ob izteku ustvarjalne moči France Prešeren poemo napisal zato, da bi razodel širši smisel bivanja, tudi in predvsem zanamcem. Njeno sporočilo bi bilo, da si ob sodnem dnevu skupina idealiziranih posameznikov, sicer posvečenih v temeljno skrivnost, prizadeva obeležiti pokop mrliča, zadnjega v vrsti mislečega človeka. Pri tem jih vodi načelo, da naj se ta poslednji, k večnemu počitku položeni posameznik pomiri s kozmično celoto, tako da ji prepusti nedoumljivo skrivnost stvarstva: »pesmi večne«. S tem je krog sklenjen in opravilo človeka na Zemlji – ob zadnji sodbi – poveličano prav v tistem, kar si je za življenjski poklic izbral avtor elegične pesnitve. V tem smislu je pesnitev njegova najintimnejša duhovna oporoka in ključno napotilo, kako brati ter razumevati Poezije in zagonetnost njihovega avtorja.
Članak govori o židovskoj obitelji u inozemstvu u Knjizi o Tobiji (Tob). Strukturiran je u dva dijela. Nakon uvoda, u kojem je ukratko rečeno o Tob (autor, mjesto i vrijeme nastanka, tema, jezik i ...recenzije), članak obrađuje prvi dio, tj. povijesni kontekst Tobitova izgnanstva i kratak sadržaj knjige. Drugi dio donosi obiteljsku sliku, počevši od Tobitovih savjeta sinu Tobiji prije odlaska u Mediju. U tom dijelu dotaknute su i druge teme vezane uz obitelj, kao što su: zlatno pravilo, solidarnost, milostinja, odnos muža i žene, endogamni brak, eshatologija, obitelj koja štuje Boga i koja se drži vanjskog i unutarnjeg kulta, obitelj koja drži do obiteljskih vrlina i koja je otvorena prema drugima te život u dijaspori, koji ipak nije bez radosti, zaštite i nade. Ukratko, situacija u progonstvu i nije bila tako beznadna jer je tu bilo i elemenata radosti, ženidbe, blagdanskih slavlja itd. U obitelji se molilo i radilo, vjerovalo i nadalo, ljubilo i trpjelo te bilo otvoreno prema bližnjima i Bogu. U takvoj obitelji slobodno se razvijala osobnost pojedinog Židova, važna za opstanak manjinskog naroda u dijaspori.
Općeljudsko iskustvo boli i trpljenja otvara se nužno u općeljudsko pitanje o smislu trpljenja, a za vjernika ono prelazi i u nezaobilazno pitanje opravdanja Boga pred činjenicom trpljenja. Zašto ...trpljenje i patnja? Kako Bog gleda na naša trpljenja? Dotiče li ga bol onih koje je iz ljubavi stvorio? Zato je pitanje trpljenja autentično i nezaobilazno teološko mjesto. Kao istinsko mjesto toga traganja Jürgen Moltmann prepoznaje nutarnje biće samoga Boga. Produbljujući nauk o Bogu traga za jedinim istinskim odgovorom o smislu trpljenja, za teološkim odgovorom. Ovaj rad prikazuje Moltmannov nauk o Bogu pod vidom traženja odgovora na pitanje trpljenja. Pritom se prepoznaju i iznose neke nutarnje zakonitosti njegove sveukupne teologije. Na početku rad donosi neka već poznata uporišta i poveznice Moltmannove teologije, ali kasnije prepoznaje i otkriva također i nove putove unutar teodicejskoga traganja, primjerice Moltmannov zaokret u mističnu teodiceju. Pritom se pokazuje da Moltmann novim traganjima ne daje odgovor na staro pitanje (zašto trpljenje?), nego zapravo otvara novo pitanje (gdje je Bog u trpljenju?), koje je prema njemu primjerenije stvarnoj potrebi čovjeka patnika i na koje, iz samoga Božjega bića, iz nutarnjega određenja Boga kao ljubavi, dolazi odgovor. Ovaj odgovor nudi čovjeku dostatnu mjeru razumijevanja ali i poziva da se vlastiti život stavi u službu mesijanske perspektive te bude već sada i ovdje zalaganje protiv zla i svih oblika trpljenja.
Ignatius of Antioch passed on many of his ideas about salvation, martyrdom
and suffering through the epistles which he wrote shortly before being
martyred. The author did not articulate the ...relationship between salvation
and martyrdom very clearly, probably because he had little time to do so.
Thus, should some of the expressions he uses, such as “to attain unto God”
and “now I am perfected”, be correlated with martyrdom, it would seem that
martyrdom is the only way for a Christian to attain unto God and to be perfected.
This paper proves that Ignatius did not see martyrdom as a means to
achieve salvation, but as the right way for a Christian to leave this earthly life
in order to be with God for eternity through the salvation given by Christ.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
Ovim radom želimo promotriti težnju traženja smisla života i doživljaj patnje suvremenog čovjeka kroz katoličko–teološku i psihološko–logoterapijsku perspektivu. Katolička teologija proniče u smisao ...patnje kroz suobličenje s Kristovim križem i sudjelovanjem u spasonosnom otkupljenju iz ljubavi. Egzistencijalna psihoterapija, logoterapija Viktora E. Frankla polazi od čovjekove volje za smislom koji u patnji može preuzeti egzistencijalnu odgovornost i dati joj smisao te doći do vlastite transcendencije.
Contemporary man, in his constant pursuit of happiness and pleasure, seeks to avoid suffering and pain. However, since suffering is an integral part of life, its meaning represents a major challenge for psychology and religion. The aim of this paper is to look more closely at contemporary man’s search for meaning in life and his experience of suffering — as he often finds himself in a condition of existential frustration and meaninglessness — through the Catholic–theological and psychological–logotherapeutical perspectives. Catholic theology seeks to fathom the meaning of suffering through conformation to the Cross of Christ. In this way, man participates in Christ’s salvific redemption through love which gives profound meaning to his suffering. Humanistic and positive psychology, especially existential psychotherapy and Frankl’s logotherapy, introduce spirituality into the field of psychotherapy: these are based on the assumption that man has a deep longing for meaning which needs to be fulfilled. When enduring suffering, man has the option of taking existential responsibility for it and giving it meaning in accordance with his own values. This leads to deepening self–awareness, to the transcending of oneself and thus finding meaning.
I:Fizični opis: Foliji so velikosti 34,1 x 24,7 cm, zapis je dvokolonski, pisava je romanska minuskula. Besedilo je izpisano s skoraj črno tinto, medtem ko so incipiti, ekspliciti in posamezna imena ...izpisani z rdečo tinto. Današnja vezava (rjavo usnje prek kartonske osnove) je iz let 1765-1780.Okras: V rokopisu je dvanajstih kaligrafskih inicial, izpisanih v rdeči tinti, visokih 2-3 vrstice. Dekorativno so poudarjene tudi prve besede na začetku vsake knjige in posebej velja omeniti zanimive opozorilne znake (nota), ki jih je pisar dodajal ob besedilu. Poglavitni okras kodeksa pa predstavlja enajst velikih slikarskih inicial (f. 2v, 9v, 21v, 43r, 59r, 81r, 106r, 124r, 142r, 170r, 198r). Slikarske iniciale so oblikovane v prepletu romanskega vitičevja in živali, med katerimi prevladujejo zmaji in ptice. Izoblikovane so kot monumentalne, čvrste kompozicije, izrisane pretežno z rdečo tinto. Obrisi živali in dekorativne sponke so izrisani s črno tinto, ki jo mestoma dopolnjuje rdeča. Pokrivne barve, ki zapolnjujejo črkovno polje, so intenzivna oker rumena, živo zelena in azurno modra. Debla črk so razcepljena, ornamentalno uvite vitice imajo značilne zaprte, izvihnjene, srčaste, zrcalnosrčaste in kroglaste listne nastavke. Nataša Golob anonimnega slikarja, ki je naslikal iniciale v Gregorjevih Moralija, poimenuje z zasilnim imenom Gregorjev mojster in mu pripiše še nekaj inicial v obeh knjigah o zakramentih Huga Svetoviktorskega (NUK Ms 9/I in 9/II) ter sodelovanje pri izvedbi nekaterih drugih inicial v stiških rokopisih. Iniciala R (f. 2v) je visoka 18 vrstic. Močno, razcepljeno deblo črke je obrisano v rdeči tinti, medtem ko sta zmaja, ki z uvitima telesoma oblikujeta trebuh in rep črke, narisana s črno tinto. Le krilca zmajev (in rep spodnjega zmaja, ki ima obliko brsta) so izrisana z rdečo tinto. Telesi zmajev sta pokriti z zelenimi pikami. Enaka zelena je poleg azurno modre in oker barve uporabljena kot pokrivna barva v slikarskem polju črke, ki ga napolnjuje dekorativen preplet vitic z listi jajčastih in srčastih oblik. Vitice so na deblo črke pripete z dvema dekorativnima sponkama oker rumene barve. Zmaja pripadata značilnemu romanskemu repertoarju dekorativnih zoomorfnih oblik, ki jih v najrazličnejših variacijah srečujemo tako v monumentalni umetnosti kot v knjižnem slikarstvu. Vloga v oblikovanju iniciale je predvsem dekorativna, vendar zaradi motiva zavozlanega repa in estetiziranega uvijanja teles, ki se povsem prilagajajo obliki črke, upravičeno sklepamo tudi na simbolično pomenljivost v smislu premaganih demonskih sil, zmajev, ki so, kot pravi Nataša Golob, 'postali ponižni nosilci črke, ki je barviti glasnik božjega razodetja'.Črka S na f. 21v je primer nekoliko skromnejše iniciale, oblikovane na podoben način kot iniciala R na f. 2v, vendar brez zoomorfnih dekorativnih prvin.II:Foliji so velikosti 25,1 x 17,4 cm.Vezava: 17. (18.?) st., svetlo rjavo usnje prek kartonske osnove.Pisava: Pozna karolina.Okras: Večbarvne iniciale z rastlinsko in živalsko ornamentiko (npr. Q - 3v, M - 42r, E - 78v).III:Foliji so velikosti 33,6 x 22,2 cm.Vezava: 17. (18.?) st., svetlo rjavo usnje prek kartonske osnove.Pisava: Pozna karolina.Okras: Večbarvne iniciale z rastlinsko in živalsko ornamentiko (npr. N - 2r, Q (nebarvan) - 2r, P - 14r, Q - 37r).IV:Foliji so velikosti 33,5 x 21,7 cm.Vezava: 17. (18.?) st., svetlo rjavo usnje prek kartonske osnove.Pisava: Pozna karolina.Okras: Večbarvne iniciale z rastlinsko in živalsko ornamentiko (npr. R - 1r, P - 1v, D - 17r, B - 39r, I - 64r, znak/okras (rastl. skica?) - 81v, S - 96v).(Germ 2005, str. 76-77; gl. Kos-Stele 1931, str. 23-25; Golob 1994, str. 176-179.)
Zapiski o sedmih lepih umetnostih in verzi modrijanov: Bias Pertinerus, Pitacus Mitillentus, Fliobolus, Periander Chorinthius, Solon Atheniensis (vol. I, 1a); citati moralne vsebine iz 13. stol. (vol. II, 228 b); zagovor proti zobobolu, račun, besedilo z napevom s pomočjo solmizacijskih zlogov, zapiski iz 14. stol. (vol. III, 1a, 188a–188b).
Fizični opis: Kodeks, ki je le delno ohranjen, ima obrezane folije v velikosti 30 x 22,5 cm. Zapisan je v karolinški minuskuli z rjavo tinto, le incipiti, ekspliciti in naslovi so izpisani z rdečo ...tinto. Zrcalo je enokolonsko, edini okras pa predstavljajo skromne, 1-3 vrstice visoke iniciale v rjavi ali rdeči tinti. Razen skromnih kaligrafskih inicial rokopis nima drugega okrasa. Vezava (rjavo usnje čez leseno osnovo) je verjetno iz 13. stoletja (restavrirano v NUK); okovje deloma ohranjeno.Primeri inicial: V (pikčast) - 81v, Q (z obrazom) - 101v.Neume: predlist r, 44v, 45v, 75v, 76r, 118v.(Germ 2005, str. 74; Kos-Stele 1931, str. 96-98.)
PDF
