Široki pravni okvir propisanih kažnjivih ponašanja fizičkih i pravnih osoba tijekom pandemije bolesti COVID-19, prouzročene virusom SARS-CoV-2, omogućuje kažnjavanje sankcijama različite pravne ...prirode. U radu se razgraničavaju moguća kažnjiva ponašanja fizičkih i pravnih osoba u kontekstu pandemije između kaznenog, prekršajnog i upravnog prava. Autori najprije analiziraju odgovornost za kaznena djela širenja i prenošenja zarazne bolesti te krivotvorenja lijekova ili medicinskih proizvoda. Posebno se naglašava problem eventualne odgovornosti liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika i zdravstvenih ustanova za nemogućnost pristupa zdravstvenim uslugama kao i njihovu odgovornost u vezi s prevencijom, dijagnosticiranjem i liječenjem građana. Zaključno, autori analiziraju široki spektar prekršajne odgovornosti i upravnopravnih mehanizama prisilnog izvršenja novčanih kazni.
The wide legal framework of prescribed criminal behavior of natural persons and legal entities during the COVID-19 pandemic caused by the SARS-CoV-2 virus has made possible punishment with sanctions of a various legal nature. In this paper, possible punishable behavior of natural persons and legal entities are categorized within the context of the pandemic into criminal, misdemeanor, and administrative law. The authors firstly analyze liability for criminal acts of spreading and transmitting infectious diseases as well as fraudulent medicines and medical products. In particular, there is the problem of eventual liability of physicians and other healthcare workers and healthcare institutions for making access to other healthcare services impossible. This includes their liability towards citizens in the areas of prevention, diagnosis, and therapy. Finally, the authors analyze a wide spectrum of misdemeanor liability and administrative mechanisms of forced execution of monetary fines.
U tekstu se rastvara pojam „dekonstrukcije“ administrativne države u SAD-u kao njen reprezentativni primjer. Polazeći od dominacije moderne administrativne države, puna slika suvremenog ...konstitucionalizma u SAD-u mora uključivati administrativni konstitucionalizam kao svekoliko razumijevanje i interpretaciju suvremene administrativne države i njene strukture od strane agencija i drugih aktivnih aktera upravnoga prava. Administrativni konstitucionalizam danas je jedan od najintenzivnije izučavanih predmeta istraživanja komparativnog ustavnog i upravnog prava. Razlog egzegeze ovoga pitanja nisu samo njegove različite dimenzije već i činjenica da on predstavlja glavni mehanizam kojim se danas elaborira i implementira ustavno značenje.
This paper opens up the concept of „deconstruction “of administrative states in the USA as its representative example. Starting from the domination of a modern administrative state, the full picture of modern constitutionalism in the USA must include administrative constitutionalism as overall understanding and interpretation of a modern administrative state and its structure by agencies and other active participants in administrative law. Administrative constitutionalism is today one of the most intensively studied subjects of investigation of comparative constitutional and administrative law. The reason for exegesis of this issue is not only its various dimensions but also the fact that it represents the main mechanism which today elaborates and implements constitutional meaning.
U radu se analiziraju pravna priroda i pravno uređenje radiofrekvencijskog spektra u pravnom sustavu Republike Hrvatske. Rad počinje tehničkim prikazom radiofrekvencijskog spektra i povijesnim ...prikazom njegova korištenja u komunikacijske svrhe. U nastavku se u kratkim crtama prikazuju međunarodni sustav harmoniziranja korištenja radiofrekvencijskog spektra te sustav harmoniziranja i reguliranja na razini Europske unije. Rad se nastavlja prikazom određivanja i reguliranja radiofrekvencijskog spektra u pravnom sustavu Republike Hrvatske, te se pokušava odgovoriti na pitanje kojoj vrsti dobara od javnog interesa u hrvatskom pravu pripada radiofrekvencijski spektar.
U radu se, nakon uvodnog dijela u kojem se u najkraćim crtama prikazuje institut zastare u pravnoj teoriji i pojedinim pravnim granama, nastoji ukazati na posebnosti uređenja instituta zastare u ...upravnom pravu. Pri tome se posebno naglašava činjenica da su javnopravna tijela u upravnom odnosu u nadređenom položaju u odnosu na ostale sudionike tog odnosa. Također, navode se i pojedina načela upravnog prava kao naročito važna za shvaćanje posebnosti instituta zastare u upravnom pravu. Središnji i opsegom najveći dio rada posvećen je analizi instituta zastare u poreznom pravu, kroz odabrane primjere iz sudske prakse, pri čemu je najveća pozornost usmjerena na normativne izmjene instituta zastare učinjene odredbama najnovijeg Općeg poreznog zakona. U zaključku rada ukratko se iznose osnovne teze rada te nada da će primjena novog zakona dovesti do ostvarenja poreznopravne izvjesnosti i sigurnosti.
After the introduction in which the institute of statute of limitations is analysed briefly in legal theory and certain legal branches, an attempt is made to point out the specifics of regulating the institute of statute of limitations in administrative law. Thereto, the fact that the public legal bodies in administrative relations are in a superior position to other participants in that relation is particularly emphasised. Also, certain principles of administrative law are mentioned as being particularly important to understanding the peculiarities of the institute of statute of limitations in administrative law. The middle and main part of this paper is dedicated to analysis of the institute of statute of limitations in taxation law through chosen examples from court practice wherein the main attention is given to normative amendments of the institute of statute of limitations made by provisions of the latest general taxation law. In conclusion, basic theses of this paper are briefly mentioned with the hope that application of this new law will lead to achieving taxation predictability and certainty.
Uvod, Individualne i građanske slobode, Individualna sloboda i pravo da se ne smije biti podvrgnut samovoljnom zatvaranju, Kontrola općih akata, I. Upravni sudac odavno štiti individualne slobode, ...I.1. U normalnim vremenima, Sloboda kretanja: putovnica, pravo stranaca, prisilno psihijatrijsko liječenje, Sloboda sklapanja braka, obiteljskog života i slobodnog vršenja zanimanja, Dom Porezne pretrage, I.2. U vremenima krize, Prvi svjetski rat i teorija o izvanrednim okolnostima, Dekolonizacija, Terorizam: Izvanredno stanje, Upravni pritvor i pretrage, II. Upravni sudac razvio je nove alate za suočavanje s novim izazovima, II.1. Novi izazovi, Dostojanstvo osobe, presude Morsang sur Orge, Milhaud i Lambert, Zdravlje i bioetika, presuda Perruche, Informatika i slobode, presuda Moon, II.2. Novi alati, Sve učestalija primjena sudske prakse Europskog suda za zaštitu ljudskih prava, Smanjenje područja interne mjere (jednostranog upravnog akta), Hitni postupak za donošenje mjera za zaštitu sloboda, Prioritetno pitanje ustavnosti, Izvanredno stanje, Zaključak, Komplementarnost, a ne konkurentnost između sudova opće nadležnosti i upravnih sudova
Uvod: Vansudsko rješavanje sporova s upravom ne treba i ne smije nikoga lišiti njegovog prava da zatraži od suca da riješi taj spor. Mirenje (ili medijacija) ni na koji način ne smije dovesti do ...obvezujućeg rješenja za jednu stranu, ako ista na to ne pristaje.
I/ Francuski regulatorni i sudski okvir nije baš sklon vansudskom načinu rješavanja sporova. Javno pravo je „tvrdo“ pravo i ostavlja neznatnu marginu diskrecije u kojoj bi se mogli razviti napori za mirenje koji bi uobičajeno trebali dovesti do „uzajamnih i uravnoteženih ustupaka“.
Osim toga, ustupak koji podrazumijeva prihvaćanje odricanja od dijela prava, različita tijela za kontrolu javne vlasti, a u općenitijem smislu i građani, s nepovjerenjem smatraju „dogovorom između prijatelja“.
Prema tome, rijetko se primjenjuje, a naročito zbog toga što se razvijanjem takvog manevarskog prostora narušava načelo predvidljivosti.
Sudska praksa je, čini se, oklijevala između 1971. i 2002. u pogledu mogućnosti rješavanja sporova, a bez nje mirenje nije moguće.
II/ Ipak je poželjno da se ostavi prostor za mirenje. Budući da pravno i normativno okruženje postaje sve složenije, postojanje prostora za mirenje uvjetuje povjerenje koje građani trebaju imati u pravni sustav. Ako je pravni sustav samo sudski, pa prema tome nužno strog i dugotrajan, ubrzo će se građanima učiniti otuđenim od njihovih briga.
Postupak mirenja i nagodba koja se postiže ipak moraju biti u skladu sa strogim metodološkim zahtjevima ako želimo izbjeći da se pretvore u loše dogovore. Zahtjevi se odnose na transparentnost i obrazloženje nagodbe, na kompetentnost miritelja, na njihovu neovisnost i nepristranost.
Zaključno: razvoj mirenja također zahtjeva novi pristup u pravnim odnosima i u zadaći sudaca. Suci bi trebali dati samo tumačenje norme koja se nalaže, te provjeriti, ako se to osporava, prelazi li pomirbeno rješenje granice prihvatljive fleksibilnosti.
1.- Ovo izlaganje sadrži (kratki) prikaz ažuriranog stanja klasičnog pitanja: razvoja francuskog prava javne službe. Kroz ovu temu ćemo propitivati promjene koje su utjecale i nastavljaju utjecati na ...upravno pravo. Ne samo da se upravno pravo može svesti na pravo javne službe, već i, kao što iskustvo pokazuje, promjene koje doživljava javna služba – njezin koncept i pravni režim – imaju veliki utjecaj na sveobuhvatni sustav odnosa koje uprava ima sa „svojim“ pravom. U prilog toj tezi, ponudit ćemo dvostruku demonstraciju.
2.- Prva predstavlja razmišljanje (nužno kratko) o mjestu koje zauzima javna služba u povijesnom razvoju onoga što se u Francuskoj zove „upravno pravo“. Javna služba se, zapravo, uvijek uzimala u samom kretanju tog upravnog prava (Prvi dio).
U toj priči, možemo razlikovati tri velike faze (vrlo neujednačene važnosti). Nakon što je javna služba odlučno pridonijela izgradnji upravnog prava kao posebnog pravnog područja, tj. izvan područja općeg prava (1.-A), doživjet će dugo turbulentno razdoblje koje odgovara onome što doktrina uglavnom zove „krizom“ upravnog prava (1.-B). No, možda smo u posljednje vrijeme svjedoci određene stabilizacije javne službe i prava javnog djelovanja. (1.-3).
3.- Nakon izlaganja promjena u javnoj službi u dugoj upravnoj povijesti, posvetit ćemo se uočavanju preobrazbi francuskog koncepta javne službe koje su u tijeku (Drugi dio).
Pravni identitet francuskog koncepta javne službe doživljava značajne preobrazbe pod naročitim utjecajem tri velike pojave: prvo, susret između prava javne službe i prava tržišnog natjecanja (2.-A), drugo, nastanak novih interakcija između javne službe/javnih službi i teritorija (2.-B) i konačno, uključivanje prava javne službe u suvremene rasprave o sekularnosti (2.-C).
U tekstu se prikazuju neke nove paradigme koje najizravnije ukazuju na organsku i vitalnu vezu ustavnog i upravnog prava unutar kompleksa javnog prava. Stajalište autora je da primjeri ''vladavine'' ...(governance), ''administrativnog konstitucionalizma'' (administrative constitutionalism), zatim ''libertarijanskog administrativnog prava'' (libertarian administrative law)... demonstriraju dinamični proces artikulacije suvremenog javnog prava i njegove adaptacije političkom procesu suvremene države i njenim transgraničnim asocijacijama. Iako su navedene i druge paradigme još daleko od konačnih odgovora, evidentna je i neporeciva praksa da upravo one pokazuju permanentno nastojanje ustavnodemokratske države ka usavršavanju. U tom smislu navedene paradigme uvijek upućuju na postojanje cjelovitog državnopravnog procesa detekcije i rješavanja određenih pitanja. Zato ustavno-zakonodavna obrada temeljnih ustavnopolitičkih pitanja i problema, njihovo administrativno procesuiranje te sudbena detekcija i rješavanje stalno ukazuju na potrebu za unutrašnjim integritetom i koherencijom javnopravnog kompleksa države i prava.
This text demonstrates some new paradigms which most directly point out the organic and vital connection of constitutional and administrative law in public law. It is the author's viewpoint that the examples of '' governance ‘‘, '' administrative constitutionalism '', and ‘‘ libertarian administrative law '' demonstrate the dynamic process of adaptation and articulation of contemporary public law to the political process of the modern state and its transborder associations. Even though the stated and other paradigms are still far from final answers, it is evident and undeniable practice that precisely they show the permanent efforts of a constitutionally democratic state towards perfection. In this sense, paradigms always point to the existence of a holistic legal process of detection and resolution of certain issues. This is why constitutional-legislative analysis of fundamental constitutional political issues and problems, their administrative processing and judicial detection and resolution constantly demonstrate the need for internal integrity and coherence of the public legal complexity of state and law.
Hrvatskim zakonodavstvom na područjima prava na pristup informacijama, zaštite osobnih podataka, zaštite tajnih podataka, arhiva i medijskog prava uređeni su različiti oblici testova uravnoteživanja ...interesa. Testovi su povezani s: relativnim ograničenjem prava na pristup informacijama; zakonitosti obrade osobnih podataka i pravom na zaborav; iznimnom mogućnosti pristupa klasificiranim podatcima; pojedinim elementima pristupa javnom arhivskom gradivu te zaštitom privatnosti u medijima. U radu su teorijski i normativno analizirana i međusobno uspoređena bitna obilježja navedenih testova, njihove svrhe, odnosi između njih te pravni postupci u kojima se primjenjuju. Razmotreno je i ishodište testova u načelu razmjernosti, zakonodavni pristupi uređenju testova, ustavnopravni kontekst pojedinih testova te njihov odnos s upravnom diskrecijom. Navedeni testovi uređuju se zakonom ili propisom nadzakonske snage. Primjenjuju se individualizirano, u skladu s okolnostima konkretnoga slučaja. Svrha im je uravnotežiti vrijednosti i interese koji se štite nedostupnošću informacije s javnim interesom njihove dostupnosti. Normativno se uređuju kao samostojeći testovi ili kao testovi komplementarni samostojećim testovima. Uz rijetke iznimke, primjenjuju se u upravnom postupku, uz sudsku zaštitu u upravnome sporu.
Croatian legislation in the areas of the right to access to information, protection of personal data, protection of secret data, archives, and media law regulates various forms of interest balancing tests. The tests are related to: relative restrictions on the right to access information; the legality of personal data processing and the right to be forgotten; exceptional access to classified data; certain elements of access to public archival materials; protection of privacy in the media. In the paper, the important characteristics of the mentioned tests, their purposes, the relationships between respective tests, and the legal procedures in which the tests are applied are theoretically and normatively analyzed and compared with each other. The origin of tests in the principle of proportionality, legislative approaches to regulating tests, the constitutional context of specific tests, and their relationship with administrative discretion are also considered. The mentioned tests are regulated by law or by regulation of supra-legal force. They are applied individually, in accordance with the circumstances of a specific case. Their purpose is to balance the values and interests protected by the unavailability of information with the public interest in its availability. Legislatively, they are regulated as stand-alone tests or as tests complementary to stand-alone tests. With rare exceptions, they apply in administrative procedure, with judicial protection in administrative disputes.
Full text
Available for:
NUK, ODKLJ, PRFLJ, UL, UM, UPUK
Pravo na pristup informacijama čini jedan od ključnih elemenata informacijskoga upravnog prava. Od ožujka 2013. na snazi je novi (drugi) hrvatski Zakon o pravu na pristup informacijama. Zakon se ...naslanja na solidne temelje Zakona iz 2003., noveliranog 2010./2011., te u većini segmenata regulacije čini daljnji korak naprijed, osobito u pogledu definiranja obveznika primjene Zakona, nadogradnje uređenja testa razmjernosti i javnog interesa, jačanja ovlasti nadzornog tijela, te proširenja obveznih aktivnih mjera javnog sektora. Ipak, ostaje nekoliko otvorenih pitanja, prije svega vezanih za izuzeća iz primjene Zakona, organizacijsko odvajanje od nadzora nad zaštitom osobnih podataka, stvarnu nadležnost u upravnom sporu, imperkfektnost odredbi o inspekcijskom nadzoru, te propuštanje makar elementarne regulacije položaja tzv. zviždača.