On June, 2023, Vilnius University Hospital Santaros Klinikos started robotic-assisted operations using VERSIUS robotic surgery system (CMR, Cambridge, UK) and performed 29 robotic surgeries within ...the first 3 weeks. This surgical system was purchased with funding from the European Regional Development Fund. Comprehensive three-month-long learning courses were organized for a total number of 32 persons, forming 8 independent teams, each consisting of 2 surgeons and 2 nurses. Learning courses consisted of online theoretical training modules, a one-week learning course including technical skills training with a simulator and dry runs as well as cadaveric surgical cases. Furthermore, an additional learning module included dry runs in the operating room prior to the first surgeries, following live and online proctored surgical cases. This enabled a rapid and smooth introduction of the robotic surgical system into clinical practice without putting patients at risk. Abdominal surgeons, urologists, and gynecologists have already performed surgeries using the VERSIUS surgical system and no major complications have been reported. Thoracic surgeons are underway to begin thoracic robotic-assisted surgeries, completing the multidisciplinary VERSIUS surgical system implementation process.
Our goal is to share initial experience with robotic VERSIUS surgical system and evaluate its implementation in Vilnius University Hospital Santaros Klinikos.
2023 m. birželio mėn. Vilniaus universiteto ligoninėje Santaros klinikose pradėtos atlikti robotinės operacijos, naudojant robotinės chirurgijos sistemą „Versius“ (CMR, Kembridžas, JK). Per pirmąsias tris savaites atliktos 29 robotinės operacijos. Sistema įsigyta panaudojus Europos regioninės plėtros fondo lėšas.
Išsamius 3 mėn. teorinius kursus išklausė ir praktiniuose mokymuose dalyvavo 32 Santaros klinikų medicinos darbuotojai. Jie suformavo 8 nepriklausomas komandas, sudarytas iš 2 chirurgų ir 2 slaugytojų. Mokymosi kursai apėmė: nuotolinius teorinio mokymo modulius; vienos savaitės mokymosi kursą, kurio metu lavinti techniniai įgūdžiai naudojant virtualiosios realybės simuliatorius; techninių įgūdžių mokymus, naudojant pilvo ertmės ir krūtinės ląstos ertmės operacijų muliažus; praktinius seminarus, per kuriuos buvo atliekamos operacijos, naudojant kadaverinius preparatus. Artėjant pirmosioms operacijoms, visos 8 komandos išėjo antrąjį mokymosi kursą operacinėje, naudodamiesi chirurginių įgūdžių lavinimo ir operacijų simuliavimo muliažais. Mokymų kursų pabaigoje atliktos kruopščiai suplanuotos pirmosios robotinės operacijos, dalyvaujant patyrusiems robotinės chirurgijos specialistams – mentoriams.
Kruopštus standartizuotas mokymosi procesas leido greitai ir sklandžiai įdiegti robotinę chirurgiją į klinikinę praktiką, nekeliant pavojaus pacientams. Naudodami chirurginę sistemą „Versius“, pilvo chirurgai, urologai ir ginekologai jau atliko reikšmingą kiekį operacijų, išvengdami didelių komplikacijų. Pastaruoju metu pirmąsias operacijas atliko ir krūtinės chirurgai. Taip Vilniaus universiteto ligoninėje Santaros klinikose baigiamas robotinės chirurgijos sistemos „Versius“ daugiadisciplinio diegimo procesas.
Straipsnio tikslas – pasidalyti pirmąja patirtimi, naudojant „Versius“ robotinės chirurgijos sistemą, ir įvertinti šios sistemos diegimo Vilniaus universiteto ligoninėje Santaros klinikose procesą.
Razvitak urologije na Sušaku povijesno se ne može izdvojit iz ukupnog razvitka nkirurških disciplina u Hrvatskoj. Kako je Zagreb slijedio zasade bečke kirurške škole, dolaskom vrhunskih liječnika iz ...Zagreba na Sušaku se započela razvijati kirurško-urološka struka. Izgradnjom „Opće javne banovinske bolnice” 1935. godine otvara se i Odjel za kirurgiju, a prim. dr. Janko Komljenović imenovan je pročelnikom odjela. On osuvremenjuje, razvija i primjenjuje niz kirurških disciplina, između ostalog i urologiju. Začetnik je i endoskopske urologije. Nakon Drugog svjetskog rata, na istom odjelu, nastavlja se razvoj urologije uvođenjem većih operacijskih zahvata (urolitjaza i adenomektomija prostate). Kao samostalna jedinica Urološki odjel je osnovan 1950. godine, osnivač i voditelj bio je doc. dr. Zlatko Šestić, a odjel je imao 30 postelja. Godine 1959. u Rijeci je osnovana Urološka sekcija Zbora liječnika Hrvatske čiji je prvi predsjednik bio upravo doc. dr. Šestić. Nakon dolaska prof. dr. Vinka Frančiškovića na mjesto šefa Odjela za kirurgiju dolazi do značajnog razvoja urologije kao zasebne kirurške discipline. On započinje eksperimentalni program transplantacijske kirurgije, a 30. siječnja 1971. godine predvodi tim koji je učinio prvu transplantaciju bubrega u bivšoj Jugoslaviji. U to vrijeme urologiju vodi prof. dr. Tomislav Tićac, a uz transplantacijski program razvija se i liječenje hemodijalizom, zamjene urinarnih putova tankim i debelim crijevom, longitudinalne nefrolitotomije, različite resekcije bubrega, kirurgija nadbubrežne žlijezde. Prim. dr. Vjerislav Peterković postao je šef Odjela 1986. godine. Tada se uvode nove operacijske metode: transuretralni zahvat na donjim urinarnim putovima, ureterorenoskopija, perkutani zahvat na bubregu, radikalne operacije karcinoma prostate i mjehura, a razvija se i andrologija. Na čelo urologije 2000. godine dolazi prof. dr. Željko Fučkar koji je bio ujedno i predstojnik Klinike za kirurgiju. Odjel urologije se obnavlja kadrovski i prostorno, a nabavljen je i aparat za izvantjelesno mrvljenje kamenaca. Godine 2005. osniva se Klinika za urologiju, a njezin prvi predstojnik postaje prof. dr. Fučkar. Na Medicinskom fakultetu se kao zasebna katedra odvaja i Katedra za urologiju (2006. godine). Klinika za urologiju postaje 2006. godine Referentni centar za transplantaciju bubrega u Republici Hrvatskoj. Na Klinici se nastavlja i unaprjeđuje stručna, znanstvena i nastavna aktvnost te obnavlja program eksperimentalne urologije. Prim. dr. Maksim Valenčić obnašao je dužnost predstojnika do 2013. godine, a nakon njega prof. dr. Antun Maričić te naposljetku doc. dr. Josip Španjol. Posljednjih godina bilježi se značajan napredak u transplantacijskoj kirurgiji ali i u primjeni minimalno invazivnih metoda liječenja.
Izhodišča: Amnijska membrana (AM) je notranja stran posteljice, ki obdaja in ščiti zarodek. AM je večplastna struktura, ki je sestavljena iz amnijskih epitelijskih celic, amnijskih mezenhimskih ...stromalnih celic, bazalne lamine in vezivnega tkiva. Iz njene zgradbe izhajajo tudi lastnosti AM, zaradi katerih se že vrsto let uporablja v terapevtske namene, predvsem v oftalmologiji, saj pospešuje epitelizacijo, deluje kot substrat za celice, zmanjšuje fibrozo in neovaskularizacijo tkiva ter deluje protimikrobno. Zaradi mehanskih lastnosti AM, ki so posledica predvsem molekul zunajceličnega matriksa bazalne lamine in vezivnega tkiva, se AM v zadnjih letih vedno pogosteje uporablja tudi kot biološki nosilec v regenerativni medicini. Zaključki: Regenerativna medicina je interdisciplinarno področje raziskav in kliničnih aplikacij, ki uporablja načela bioloških in inženirskih znanosti za razvoj živih tkivnih ali organskih nadomestkov. V regenerativni medicini ločimo tri pristope: 1) vsaditev funkcionalnih celic, med drugim tudi matičnih celic, v poškodovano ali okvarjeno tkivo, 2) uporaba različnih sintetičnih materialov ali materialov naravnega izvora, ki pomagajo pri ponovnem oblikovanju poškodovanega ali okvarjenega tkiva in 3) tkivno inženirstvo, tj. uporaba ustreznih nosilcev, ki spodbujajo rast tkivno specifičnih celic in oblikovanje novega tkiva. V prispevku predstavljamo tudi uporabo amnijske membrane kot biološkega nosilca v regenerativni medicini v Sloveniji.
The objective of the study was to analyze antibiotic consumption and determine bacterial resistance rates as an indicator of the rational utilization of this drug group at the urology department in ...the Health Centre “Studenica” Kraljevo.
Over a two-year period, the average antibiotic consumption was 104.55 DDD/100BD. Of the total financial assets used for medical treatment, the antibiotic group JO1 had a share of 49.52% in 2011 and 47.53% in 2012. Antibacterial drugs from a group of β-lactamic antibiotics were consumed most commonly, at 54.02% (2011) and 43.44% (2012). First-generation cephalosporins, quinolones and aminoglycosides were the most frequently used drug groups, while cephalexin was the antibiotic with the highest individual consumption. E. coli was the most frequently isolated bacterium in 2011, while in 2012, Klebsiella pneumoniae was the most frequently isolated bacterium. The total bacterial resistance both in 2011 and 2012 was above 50%. Gram-negative bacteria showed a higher resistance rate (2011, 59.3%; 2012, 58.9%) than Gram-positive bacteria (2011, 44.4%; 2012, 40.6%). Klebsiella pneumoniae was the bacterium with the highest resistance (75.3%) in 2011, while in 2012, there was a resistance increase in Pseudomonas aeruginosa (71.4%), especially to carbapenems. A correlation was determined between the consumption of individual antibiotics and bacterial strain resistance in 2011 (r=0.433, p=0.044) and in 2012 (r=0.478, p=0.024).
The high resistance rate shown in the bacterial strains, which was correlated with antibiotic consumption, as well as the great financial assets used for this group of drugs suggest the necessity for the rationalization of their utilization. Empirical therapy with Gram-negative bacteria should be based on carbapenems utilization, except with Pseudomonas aeruginosa, where piperacillin/tazobactam should be used.
Urološka minimalno invazivna kirurgija danas se u većini centara rutinski primjenjuje za bazične operativne zahvate. U posljednje
vrijeme počinje njena sve veća primjena u složenijim operativnim ...zahvatima u odabranim centrima diljem svijeta. Iznosimo pregled
urološke patologije koja se trenutno liječi minimalno invazivnim pristupkom te izdvajamo pojedine relevantne članke o kojima se
raspravljalo i usporedilo s iskustvom Klinike za dječju kirurgiju Klinike za dječje bolesti Zagreb. Od početka primjene minimalno
invazivne kirurgije u Klinici za dječju kirurgiju Klinike za dječje bolesti Zagreb operirano je više od 1300 djece različite urološke patologije.
primijenjena su tri pristupa: transperitonealni, retroperitonelani i transvezikalni. Najveći broj operacija pripada endoskopskom
liječenju vezikoureteralnog refl uksa (VUR-a). Indikaciju za primjenu minimalno invazivnih postupaka osim VUR-a imaju nepalpabilni
testisi, varikokela, nefrektomija te adrenalektomija. Čak i najsloženije urološke operacije mogu se izvoditi služeći se minimalno
invazivnim pristupom, premda većina opisanih slučajeva pripada kategoriji „case report-a“. U posljednje vrijeme svjedoci smo
mnogih publikacija o ablativnoj i rekonstruktivnoj minimalno invazivnoj kirurgiji. Transperitonealni i retroperitonelani pristup
primjenjuju se s približno istim rezultatima. Transvezikoskopska kirurgija trebala bi se brzo razvijati i postati standardni pristup za
Cohenovu reimplantaciju. Smatra se da će tehnički napredak osigurati priliku pedijatrijskim urolozima za razvijanje minimalno
invazivnih postupaka.
Full text
Available for:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Profesorica Zofia Umiastowska Sawicka postavila je temelje moderne pedijatrijske kirurgije u Poljskoj, najprije u Bialystoku, potom u Kielceu. Bila je jedna od najsposobnijih i najiskusnijih ...studentica profesora Jana Kossakowskog s Varšavskoga medicinskog sveučilišta.
Profesorica Umiastowska postala je pročelnica prvog Odjela za pedijatrijsku kirurgiju u Bialystoku, koji je poslije pridružen Medicinskoj akademiji Bialystok. Godine 1977. preselila se u Kielce kako bi vodila Odjel pedijatrijske kirurgije sve do svoga umirovljenja 1991. godine.
Obučavala je generacije pedijatrijskih kirurga, s posebnim naglaskom na kirurško liječenje ekstrofije mokraćnog mjehura, vaginalne labijalne adhezije (synechia), ozljede uretre u pacijenata muškog spola te jetre i jetrenih ligamenata. U svom se profesionalnom životu usredotočila na kongenitalnu dijafragmatsku herniju, Meckelov divertikul te na neka područja pedijatrijske onkologije. Svaka škola koju je pohađala obogatila ju je najboljim znanjem i
vještinama koji su ju učinili savršenim učiteljem. Međutim, Varšavsko medicinsko sveučilište imalo je glavnu ulogu u njezinoj kirurškoj izobrazbi: ovdje je učila i naučila kako biti pedijatrijski kirurg za dobrobit javnog zdravlja društva u skladu s motom Varšavskoga medicinskog sveučilišta: Saluti publicae.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
Cilj ovog rada je prikazati rezultate liječenja pacijenata oboljelih od raka prostate u Centru za prostatu Klinike za urologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb. U svijetu i Hrvatskoj incidencija ...raka prostate je u porastu zbog čega se javlja povećana potreba za liječenjem takvih pacijenata. Temeljem tih trendova započelo je stvaranje specijaliziranih, multidisciplinarnih timova koji se bave isključivo ovom bolešću. Europska škola onkologije i Europsko urološko društvo prepoznali su važnost tog koncepta te su ubrzo predstavili svoje kriterije vrednovanja i akreditiranja takvih centara kako bi se potaknulo podizanje kvalitete liječenja pacijenata s rakom prostate. Klinika za urologiju Kliničkog bolničkog centra Zagreb je, potaknuta ovim trendovima, oformila Centar za prostatu koji pacijentima s rakom prostate nudi specijalizirani i individualizirani pristup dijagnostici, liječenju i praćenju utemeljen na multidisciplinarnosti. Centar za prostatu je također osmišljen i kao platforma za edukaciju i znanstvena istraživanja.
PDF
