U ovom istraživanju analizirana je intenzivna proizvodnja krumpira koji se prerađuje u čips. U analiziranom razdoblju (2019. – 2022.) prikazane su sve agrotehničke mjere pri proizvodnji krumpira na ...primjeru PO „Beta“. Vidljivo je da je gnojidba svake godine provedena pri jesenskoj obradi, zatim pred samu sadnju, pri nagrtanju i prije zatvaranja redova. Zaštita krumpira je provedena pravovremeno, a kod primjene zaštitnih sredstava najviše se koriste fungicidi u zaštiti od plamenjače i koncentrične pjegavosti krumpira. Kod zaštite od krumpirove zlatice vodi se računa o korištenju pripravaka iz različitih kemijskih skupina i različitih mehanizma djelovanja. Obavezna mjera u proizvodnji je navodnjavanje koje se provodi tijekom ljetnih mjeseci (lipanj i srpanj). Vađenje krumpira obavilo se strojno, a ostvareni prinosi iznosili su prosječno 36 t/ha, što je daleko od hrvatskog prosjeka (19,1 t/ha).
This study analyzed the intensive production of potatoes which are processed into chips. In the analyzed period (2019 - 2022), all agrotechnical measures in the production of potatoes are presented on the example of PO "Beta". Autumn fertilization was carried out every year during the autumn cultivation, then before planting and before closing the rows. In plant protection fungicides are mostly used to protect against potato late blight fungus and early blight of potatoes. For Colorado potato beetle used insecticides were different in active compound. Irrigation was done during the summer months (June and July). Potatoes were harvested by machine, and achieved yield was on average 36 t/ha, which is far higher than Croatian average (19.1 t/ha).
Područje Brijunskog arhipelaga, zahvaljujući geomorfološko-hidrološkim, klimatskim, prirodnim i antropogenim utjecajima, tvori jedno od malobrojnih očuvanih jadranskih prirodnih, kulturnih i ...krajobraznih vrijednosti. Na području Velog Brijuna na relativno maloj površini izmjenjuju se elementi više šumskih stanišnih tipova. Antropogeni čimbenik je utjecao na nestanak dijelova šuma sječom i gradnjom infrastrukture. Drugi čimbenik je prekobrojno stanje divljači na otoku. Iz tih razloga formirane su dvije trajne pokusne plohe za praćenje ekosustava na Velikom Brijunu: jedna u ograđenom prostoru rezidencijalnog parka Bijele vile (br. 57) i druga u slobodnom prostoru u predjelu Mrtvi vrh (br. 56).
Istraživanje na kojemu se temelji ovaj rad provedeno je u svibnju 2017. godine na obje trajne pokusne plohe, u sklopu čega su analizirana vegetacijsko-ekološka i strukturna obilježja tih sastojina. Dobiveni rezultati uspoređeni su s posljednjom cjelovitom izmjerom istih ploha iz 1988. godine. Na temelju obrađenih podataka utvrđene su velike razlike između mjerenih površina. Floristička slika dalje produbljuje razlike između ova dva lokaliteta. Na trajnoj pokusnoj plohi 56 gotovo uopće nema sloja grmlja, dok su na pokusnoj plohi 57 isti izrazito razvijeni. Nadalje, osim flornog osiromašenja na TPP 56 treba napomenuti i nemogućnost prirodnog pomlađivanja sastojine, dok je na TPP 57 evidentiran gust ponik i pomladak. S obzirom na mjerene elemente strukture sastojine 1988. i 2017. godine, sastojina na TPP 57 prirodno se razvija i raste dok je sastojina na TPP 56 zbog velikog utjecaja divljači u fazi regresije i degradacije.
Ponajprije je potrebno na dijelu otoka smanjiti broj alohtone divljači i svesti njezin broj na održivost staništa. Površinu TPP 57 i okolno područje zaštititi kao posebni rezervat šumske vegetacije i provoditi mjere u okviru te kategorije zaštite.
The area of the Brijuni archipelago, due to geomorphological-hydrological, climatic, natural and anthropogenic influences, makes up one of a few preserved natural, cultural and landscape values in the Adriatic. In the area of Veli Brijun, there are alternating elements of several forest stand types on a relatively small surface. The anthropogenic factor influenced the disappearance of parts of forests through logging and infrastructure construction. The second factor is excessive numbers of wildlife on the island. Consequently, two test surfaces were formed intended for ecosystem monitoring on the island of Veliki Brijun: one in the fenced area of the residential park of the White Villa (No. 57) and the other in the free space in the area referred to as the Dead Peak (No. 56). The research behind this paper was conducted in May 2017 on both permanent experimental plot within which vegetative-ecological and structural features of these stands were analysed. The obtained results were compared with the most recent previous measurement of the same surfaces conducted in 1988. Based on the processed data, huge differences were identified between the measured surfaces. The floristic aspect further accentuates the differences between the two localities. In the permanent experimental plot No. 56, there is hardly any shrub layer, while in the permanent experimental plot No. 57 the latter is extremely developed. Moreover, in addition to floral scarcity on the permanent experimental plot No. 56 it is important to highlight the impossibility of natural stand regeneration, while on the permanent experimental plot No. 57 dense sprouts and young growth were recorded. Considering the measured elements of stand structure in 1988 and in 2017, the stand in the permanent experimental plot No. 57 develops and grows naturally, while the stand in the permanent experimental plot No. 56 is undergoing a phase of regression and degradation due to a large influence of wildlife. First of all, the numbers of allochthonous wildlife in the specific part of the island need to be reduced to numbers that enable stand sustainability. The permanent test surface No. 57 and the surrounding area need to be preserved as a special forest vegetation reserve and measures need to be implemented within this protection category.
Na temelju literaturnih podata objavljenih u 2019. i 2020., vegetacija Hrvatske dopunjena je novopisanim i nomenklaturno preinačenim sintaksonima. Novi sintaksoni i preinake utvrđene su unutar ...razreda
Carpino-Fagetea sylvaticae
,
Nardetea strictae
,
Molinio‐Arrhenatheretea
,
Erico-Pinetea
,
Pinetea halepensis
,
Crithmo-Staticetea
,
Juncetea maritimi
,
Asplenietea trichomanis
,
Cymbalario-Parietarietea diffusae
,
Phragmito-Magnocaricetea
i
Dittrichietea viscosae
. Za vegetacju Hrvatske opisani su za znanost dva nova razreda (
Pinetea halepensis
i
Dittrichietea viscosae
), dva reda (
Junipero communis-Pinetalia nigrae
i
Dittrichietalia viscosae
), četiri sveze (
Salvio nemorosae-Arrhenatherion
,
Junipero nanae-Pinion dalmaticae
,
Capparo orientalis-Aurinion leucadeae
i
Dittrichion viscosae
), 17 asocijacija i 14 subasocijacija. Dodatno, u radu su ukratko prikazane preinake unutar razreda
Phragmito-Magnocaricetea
.
Based on the literature data reviewed in 2019 and 2020, the vegetation of Croatia has been supplemented with newly described and validated syntaxonomic units. New syntaxa and changes were identified within the classes
Carpino-Fagetea sylvaticae
,
Nardetea strictae
,
Molinio‐Arrhenatheretea
,
Erico-Pinetea
,
Pinetea halepensis
,
Crithmo-Staticetea
,
Juncetea maritimi
,
Asplenietea trichomanis
,
Cymbalario-Parietarietea diffusae
,
Phragmito-Magnocaricetea
and
Dittrichietea viscosae
. For the vegetation in Croatia, two classes (
Pinetea halepensis
and
Dittrichietea viscosae
), two orders ((
Junipero communis
-
Pinetalia
nigrae
and
Dittrichietalia viscosae
), four alliances (
Salvio nemorosae-Arrhenatherion
,
Junipero nanae-Pinion dalmaticae
,
Capparo orientalis-Aurinion leucadeae
and
Dittrichion viscosae
), 17 associations and 14 subassociations have been newly described. Additionally, the paper briefly presents changes within the
Phragmito-Magnocaricetea
class.
Deliblato Sands is one of the largest sandy areas in Europe. Given that developing of vegetation on the sand is a slow process, followed by human activities that devastate the plant cover (grazing, ...deforestation), the free-moving sand on Deliblato Sands exited until the 18th century. Unbound sand hindered the development of agriculture in the entire southern Banat region, so it was necessary to start a more intensive process of restraining sand masses. The afforestation of this area began in 1818 and is still ongoing. In the process of afforestation, nine periods can be recognized that differ in relation to afforestation/reforestation techniques, the choice of species or the organizational structure of the forestry units (and countries) of the area of Deliblato Sands belonged throughout history.The most significant results in the binding of free moving sand were achieved by the application of black locust (
Robinia pseudoacacia
L.) seedlings with juniper scrub (
Juniperus communis
L.) laid down on open sandy areas and sowing different species of grass between the rows of seedlings. This technique has been applied since the IV afforestation period (1878-1898). The largest areas were afforested in the V period (1898-1918), when parts of Deliblato Sands were formally protected for the first time in history as areas of importance for the preservation of biodiversity. The species most used in afforestation are black locust (
Robinia pseudoacacia
L.), Scots pine and black pine (
Pinus sylvestris
L.,
Pinus nigra
J. F. Arnold), poplars (
Populus
sp.), and some shrubby (e.g.
Juniperus virginiana
L.) and herbaceous species (e. g.
Ammophilla arenaria
(L.) Link,
Festuca vaginata
Willd.,
Leymus arenarius
(L.) Hochst.,
Carex arenaria
L.). Today,
Robinia pseudoacacia
L. is most common tree species on Deliblato Sands and it occupies almost a third of the entire area.
Deliblatska peščara jedna je od najvećih peščara u Europi. S obzirom da je obrastanje pijeska spor i dugotrajan proces, praćen ljudskim aktivnostima koje devastiraju biljni pokrov (ispaša, sječa šuma), površine ogoljenog pijeska na Pješčari zadržane su sve do 18. stoljeća. Rastresiti pijesak kočio je razvoj poljoprivrede u regiji cijelog južnog Banata, te je trebalo krenuti u intenzivniji proces obuzdavanja pješčane mase. Pošumljavanje ovog područja počelo je 1818. godine i još uvijek traje. U procesu pošumljavanja može se prepoznati devet razdoblja koja se razlikuju u odnosu na tehnike pošumljavanja, izbor vrste te organizacijski ustroj šumarskih jedinica kojima je područje Pješčare povijesno pripadalo. Najznačajniji rezultati postignuti su u vezivanju rastresitog pijeska korištenjem sadnica bagrema (
Robinia pesudoacacia
L) u kombinaciji s grmovima borovice (
Juniperus communis
L.) položenih među redove sadnica i uz sijanje različitih vrsta trava. Ova tehnika primjenjuje se od IV. razdoblja pošumljavanja (1878-1898). Najveća područja pošumljena su tijekom V. razdoblja pošumljavanja (1898.-1918.), kada su dijelovi Pješčare prvi put u povijesti formalno zaštićeni kao područja značajna za očuvanje biološke raznolikosti. Vrste koje su najčešćće korištene u pošumljavanju su bagrem (
Robinia pseudoacacia
L.), bijeli i crni bor (
Pinus sylvestris
L
.
,
Pinus nigra
J. F. Arnold), topola (
Populus
sp.), a zasađene su i neke grmolike (npr.
Juniperus virginiana
L
.
) i zeljaste vrste (npr.
Ammophilla arenaria
(L.) Link,
Festuca vaginata
Wild.,
Leymus arenarius
(L.) Hochst.,
Carex arenaria
L.). Danas je u Deliblatskoj peščari bagrem najzastupljenija vrsta, zauzima skoro trećinu cjelokupne površine.
Prirodni fenomen, Kočje, 1962. godine proglašen je posebnim rezervatom šumske vegetacije, dok je njegov glavni fenomen šuma stogodišnjih stabala hrasta crnike (
Quercus ilex
L.). Rezervat je ...sjemenskog postanka s ponekom panjačom. Osim s vegetacijskog gledišta, Kočje je specifično i zbog niza geomorfoloških oblika. Šumu ovog rezervata se može svrstati u šumu hrasta crnike i crnog jasena. U radu su dani rezultati opsežnih istraživanja koja su provedena u prvoj polovici 2015. godine, a uključivala su strukturna, vegetacijska i mikroklimatska mjerenja. Strukturna izmjera stabala provedena je na području cijelog rezervata, a vegetacijska i mikroklimatološka istraživanja su obuhvatila 7 pokusnih ploha.Rezultati su pokazali da inventarizirana stabala hrasta crnike (140) pokazuju konstantno opadanje vitaliteta, što je sasvim razumljivo i vezano na njihovu stoljetnu dob. Ustanovljeno je i da su najbrojnije vrste u fazi ponika i pomladka:
Laurus nobilis
L. i
Viburnum tinus
L., dok hrast crnika prevladava u nadstojnoj etaži. S obzirom na strukturne tablice sastojina na pokusnim plohama 1.-7. kao i na ukupne iznose drvne zalihe, došlo se do spoznaje da se sklopljeni dio šume rezervata i dalje nalazi u stadiju visoke crnikove šume.Iz fitocenoloških snimki (tablica 12) također uočavamo tu heterogenost staničnih uvjeta budući osim tipičnih vrsta asocijacije
Fraxino orni–Quercetum ilicis
Horvatić (1956.) 1958.
(Šuma hrasta crnike i crnog jasena) ovisno o geološko-morfološkim, hidrološkim, pedološkim i mikroklimatskim prilikama pridolaze vrste koje nisu tipične za šumsku vegetaciju. Ponajprije paprati, vegetacija stijena, mahovina i sl. Pokrovnost vegetacije u rezervatu Kočje nije jednolična. Središnji dio gdje prevladavaju stara stabla crnike pokrovnost sloja drveća je 90-95 % (100 %), grmlje pokriva 30-100 %. Pokrovnost sloja prizemnog rašća je također različita i ovisi o pokrovnosti sloja grmlja i drveća, tako da je od 5-80 %. Isto tako u rezervatu nalazimo gusti sloj nerazgrađenog listinca najčešće od 2 do 5 cm, a u „džepovima“, škrapama između stijena 10 do 15 cm. Tu ga najviše nanosi voda za jakih kiša.Mikroklimatskim istraživanjima je potvrđeno da kolebanja mikroklimatskih elemenata (temperatura i količina svjetla) ovise o stupnju sklopljenosti sastojine u sloju drveća i grmlja te geomorfološkim situacijama na plohama.
The natural phenomenon of Kočje, was declared as a special reserve of forest vegetation in 1962, while its main phenomenon is a forest of hundred-year-old holm oak trees (
Quercus ilex
L.). It is a reserve of seed production with some sedges. Apart from it´s vegetation , Kočje has number of geomorphological forms. The forest of this reserve is classified as a forest of holm oak and black ash. The paper presents the results of extensive research conducted in the first half of 2015, which included structural, vegetation and microclimate measurements. The structural survey of the trees was carried out in the entire area of the reserve, and the vegetation and microclimatological research included 7 test plots.The results showed that the inventoried holm oak trees (140) show a constant decline in vitality, which is quite understandable and related to their age and most of numerous species are in the stage of ponics and saplings:
Laurus nobilis
and
Viburnum tinus
, while holm oak predominates in the upper layer. With regard to the structural tables of the stands on experimental plots 1.-7. (tables 2-8), as well as the total amount of wood stock, it is conformed that the closed part of the reserve’s forest is still in the stage of high holm oak forest.Phytocenological recordings (table 12) are showing that there is an heterogeneity of cellular conditions, since, in addition to the typical species of the association Fraxino orni–Quercetum ilicis Horvatić (1956) 1958 (Black oak and black ash forest), depending on geological-morphological, hydrological, pedological and microclimatic conditions, additional species which are not typical for forest vegetation. Primarily ferns, rock vegetation, mosses, etc. The vegetation cover in Kočje reserve is anuniform. In the central part where old holm oak trees predominate, the tree layer coverage is 90-95 % (100 %), bushes cover 30-100 %. The coverage of the layer of ground growth is also different and depends on the coverage of the layer of bushes and trees, so it is from 5-80 %. In the reserve, we find a thick layer of undecomposed leaf (2-5 cm), and in “pockets”, scraps between rocks, (10-15 cm). It is mostly applied by water during heavy rains. The microclimatic research has confirmed that the fluctuations of microclimatic elements (temperature and amount of light) depend on the degree of assembly of the stand in the layer of trees and bushes and the geomorphological conditions on the surfaces (stone corridors, arched and narrow passages, boulders, obstacles, etc.).
Šumske čistine (eng. forest clearings, forest gaps, canopy openings) čine regeneracijske oblike uravnoteženih i pretežito zrelih šumskih sastojina. Kao neizostavan dio dinamike razvoja strukturno ...stabilnih šumskih kompleksa te posljedica otvaranja sastojinskog sklopa, odlikuju se strukturnom i mikroklimatskom jedinstvenošću te konstantnom promijenjivošću (White i Pickett 1985, Runkle i Yetter 1987, Busing i White 1997, Schliemann i Bockheim 2011).
Unatoč brojnim istraživanjima šumskih čistina diljem svijeta, nedovoljno poznavanje ovakvih oblika staništa na našem području, uz varijabilnost sindinamičkih procesa u odnosu na klimu i zemljopisni položaj, najveći su uzroci problematike njihove kategorizacije. Dodatni izazov na području Hrvatske predstavlja i njihova uloga u gospodarenju šumama unutar Natura 2000 mreže (NN 7/2006), zbog čega široko shvaćeni pojam „šumske čistine“ u vegetacijskom smislu čini, ne samo izazov u gospodarenju šumama, nego potencijalno i praktični problem u obliku provođenja mjera zaštite. S ciljem približavanja postojeće problematike njihovog definiranja, ovim je radom, na temelju primjenjivih dosadašnjih istraživanja, uspostavljena strukturna kategorizacija šumskih čistina s obzirom na podrijetlo, tip (oblik), veličinu, prostorni smještaj i vegetacijsku pripadnost prema Nacionalnoj klasifikaciji staništa Republike Hrvatske, uz prijedlog održivih mjera zaštite. Predložena kategorizacija, vegetacijska pripadnost, jednako kao i mjere zaštite, podložne su naknadnim izmjenama i/ili dopunama te mogu poslužiti kao temeljno polazište budućih istraživanja ovakvih oblika staništa naših prostora.
Forest clearings, forest gaps and canopy openings are very important habitat elements of diverse, balanced and mostly mature forest stands. As an indispensable part of developing stable forest complexes, formed by localized stand openings, forest clearings are characterized by structural uniqueness and constant variability (White and Pickett 1985, Runkle and Yetter 1987, Busing and White 1997, Schliemann and Bockheim 2011).
Despite numerous studies of forest clearings in various types of forest ecosystems around the world, the insufficient knowledge of such habitat forms in our area, as well as the syndynamic variability related to climate and geographical position, represent the biggest source of their categorization difficulties. Additional challenge of forest clearings in Croatia is their role in forest management programme within the Natura 2000 preservation network (OG 7/06), where non-selective control measure prescription in practice can lead to undesirable consequences of other forest habitat types. For this reason, this widely understood vegetation term “forest clearing” represents, not just a challenge in forest management, but potentially practical problem of control measure implementation.
In order to clarify and approximate the existing terminology issues, this paper, based on applicable research, established structural categorization of forest clearings regarding their origin, type (shape), size, location and vegetation affiliation in accordance with the National Habitat Classification of the Republic of Croatia, as well as proposed types of sustainable control measures. The results are subjected to subsequent changes and/or additions and can be used as fundamental starting point for future research of forest clearings in our area.
Cilj: Infekcijski endokarditis (IE) je infekcija endokarda zalistaka ili muralnog endokarda uzrokovana infektivnim agensima. Cilj našeg istraživanja je bio prikazati klinički i epidemiološki profil ...pacijenata s dijagnozom IE-a hospitaliziranih u Kliničkom bolničkom centru (KBC) Rijeka na Zavodu za kardiovaskularne bolesti Klinike za internu medicinu u periodu od siječnja 2012. do siječnja 2017. godine.
Ispitanici i Metode: Provedeno je retrospektivno istraživanje, u kojemu smo izdvojili ukupno 74 pacijenata s dijagnozom IE-a postavljenoj prema Duke kriterijima. Istraživanje se temeljilo na podacima Zavoda za kardiovaskularne bolesti, KBC-a Rijeka te je napravljena analiza demografskih, kliničkih, laboratorijskih i ehokardiografskih parametara.
Rezultati: Od ukupno 74 pacijenata, bilo je 29 žena (39,2%) te 45 muškaraca (60,8%). Medijan dobi svih pacijenata bio je 76 (32-88) godina, dok je prosječno trajanje hospitalizacije bilo 25 dana. Povišenu tjelesnu temperaturu kod prijama imalo je 52,7% pacijenata. Hemokultura je bila pozitivna u 83,6% slučajeva. Od uzročnika su najčešće bili izolirani S.aureus (24,6%) i E.faecalis (24,6%). Ehokardiografski vidljive vegetacije imalo je 93,2% pacijenata. Najčešće su bile zahvaćene aortna (40,5%) i mitralna valvula (40,5%). Zahvaćenu umjetnu valvulu je imalo 28,4% pacijenata. Najčešći komorbiditeti bili su: arterijska hipertenzija (64,9%), anemija (51,4%) te šečerna bolest (36,5%). Bolnička smrtnost bila je 12,2%.
Zaključak: Prema našim rezultatima, pacijenti s IE-om su starije životne dobi s brojnim komorbiditetima. IE je ozbiljna bolest s visokim mortalitetom. S obzirom na velik broj afebrilnih pacijenata, na IE treba misliti i kod osoba koje ne pokazuju znakove infekcije te treba usmjeriti obradu prema postavljanju dijagnoze, uz što raniji početak liječenja ove bolesti.
Svilaja (1508 m n. v.) je planina u Dalmatinskoj Zagori, u središnjem dijelu unutrašnje Dalmacije. Flora i vegetacija planine Svilaje do sada nije sustavno istraživana. Od 2013. obavljaju se opsežna ...terenska istraživanja s ciljem inventarizacije ukupne flore. U ovom radu su, na temelju dostupnih podataka iz literature, prikazana obilježja reljefa, klime i fitogeografski položaj s općim pregledom vegetacije. U glavnom dijelu rada prikazan je detaljni pregled dosadašnjih istraživanja flore i vegetacije Svilaje. Analizirani su samo oni literaturni podaci o nalazima biljnih svojti i zajednica čija su nalazišta (lokaliteti) unutar granica istraživanog područja. Prema analiziranim literaturnim podacima, do sada je za područje Svilaje zabilježeno približno 700 svojti vaskularne flore, među kojima je značajan broj endemičnih, ugroženih i zaštićenih svojti kao npr.: Arenaria orbicularis, Astragalus monspessulanus ssp. illyricus, Crocus biflorus ssp. weldenii, Dianthus sylvestris ssp. tergestinus, Edraianthus tenuifolius, Hyacinthella dalmatica, Pulsatilla grandis, Thymus bracteosus, itd. Prema dosadašnjim saznanjima Svilaja se odlikuje iznimno bogatom florom orhideja (Orchidaceae): Coeloglossum viride, Dactylorhiza maculata, Gymnadenia conopsea, Listera ovata, Ophrys apifera, O. dinarica, O. tetraloniae, Orchis militaris, O. morio, O. tridentata, Platanthera chlorantha, itd. Točan broj prethodno zabilježenih svojti i biljnih zajednica nije moguće preciznije utvrditi zbog razlika u shvaćanju granica Svilaje i nepreciznom navođenju lokaliteta u prethodno objavljenim radovima. Podaci o dosadašnjim istraživanjima neophodno su polazište za sustavna istraživanja flore Svilaje koja su u tijeku. Na neophodnost sustavnih istraživanja flore Svilaje ukazuje starost većine zabilježenih nalaza i značajne promjene u biljnom pokrovu uzrokovane snažnom depopulacijom i smanjivanjem intenziteta tradicionalnog stočarstva i poljodjelstva te brojnim požarima.
Svilaja Mt (1508 m a.s.l.) is a mountain located in the central part of the hinterland of Dalmatia, i.e. in Dalmatian Zagora. Until now, the flora and vegetation of the Svilaja Mt. have not been systematically investigated. Based on the analysis of the literature, in this paper the
general characteristics of the relief, climate and phytogeographic position of the Svilaja Mt, with general overview of vegetation, are presented. The paper also provides a detailed overview of the data on previous research of the flora and vegetation of the mountain. These analyses were necessary as a starting point for planning and conducting extensive field research in order to inventory the total flora underway since 2013. Here, we analysed only literature data on findings of the plant taxa and communities recorded on the localities within the boundaries of the study area. Based on our study on existing literature,
about 700 vascular plant taxa have been reported so far in the Svilaja Mt, including a significant number of endemic, endangered and protected taxa, such as: Arenaria orbicularis, Astragalus monspessulanus ssp. illyricus, Crocus biflorus ssp. weldenii, Dianthus sylvestris ssp. tergestinus, Edraianthus tenuifolius, gentiana dinarica, Hyacinthella dalmatica, Pulsatilla grandis, Thymus bracteosus, etc. To the present knowledge Svilaja Mt is characterized by an extremely rich and diverse orchid flora (Orchidaceae): Coeloglossum viride, Dactylorhiza maculata, Gymnadenia conopsea, Listera ovata, Ophrys apifera, O. dinarica, O. tetraloniae, Orchis militaris, O. morio, O. tridentata, Platanthera chlorantha, etc. Due to differences in the understanding of the mountain
ranges and inconsistencies in localities indication the exact number of
plant taxa and communities previuosly recorded in literature has not been determined more precisely. Most of the information are old and there have been no systematic updating. In addition, significant changes
in the vegetation cover caused by the strong depopulation, reduction of
the intensity of traditional livestock and agriculture, and numerous fires. Due to these facts, more in-depth studies are required to determine mountain flora and vegetation.
V članku so predstavljeni rezultati arheobotaničnih raziskav s kolišč Strojanova voda in Maharski prekop. Gre za eneolitski kolišči iz okvirno sredine 4. tisočletja pr. n. št. z jugovzhodnega dela ...Ljubljanskega barja. Metodološka pristopa arheobotaničnih raziskav na koliščih se precej razlikujeta. Na Strojanovi vodi je vzorčenje potekalo leta 2012 z odvzemom stratigrafskih stolpcev sedimenta ter pripravo in pregledovanjem arheobotaničnih vzorcev z nežno metodo mokrega sejanja manjših količin sedimenta v laboratoriju. Maharski prekop je bil vzorčen leta 2005 s površinskim odvzemom večjih količin sedimenta iz kulturne plasti in pripravo vzorcev z grobo metodo spiranja na terenu ter pregledovanjem posušenih frakcij s sit. Rezultati obeh raziskav ponudijo nekaj skupnih zaključkov o prehranskih navadah eneolitskih koliščarjev. Nabirali so užitne rastlinske dele v naravi, predvsem gozdne sadeže in oreške, gojili so enozrno in dvozrno pšenico, ječmen, grah, mak in lan, morda tudi oljno ogrščico. Na Strojanovi vodi izstopajo številni strti ostanki semen/ plodov rdečega drena, sicer rastline z neužitnimi plodovi, namembnost tega še raziskujemo. Rastlinski ostanki so nam v pomoč tudi pri rekonstrukciji okoljskih razmer v neposredni bližini kolišč.
The vegetation of Buna River Protected Landscape is described. The area comprises both the alluvial plain of the lower course of the Buna river that marks the boundary between Montenegro and Albania, ...and a carbonatic range. The vegetation is characterized by a high β-diversity (27 alliances and 46 associations), especially in wetlands and dry grasslands. In the area it is possible to distinguish 1 dunal and 4 hygro-sequences in the alluvial plain and 3 xeroseries in the carbonatic range. Associations Clematido viticellae-Punicetum granati and Periploco graecae-Alnetum glutinosae are described as new.
V članku je opisana vegetacija v zavarovanega območja ob reki Buna. Območje obsega aluvialno ravnino ob spodnjem teku reke Buna, ki predstavlja mejo med Črno goro in Albanijo in karbonatnim hribovjem. Za vegetacijo je značilna visoka β diverziteta (27 zvez in 46 asociacij), še posebej pa mokrišča in suha travišča. V območju smo izločili 1 sekvenco na sipinah, 4 higro sekvence na aluvialni ravnici in 3 ksero serije na karbonatnem masivu. Asociaciji Clematido viticellae-Punicetum granati in Periploco graecae-Alnetum glutinosae sta novo opisani.
PDF
