Cilj: Prikazati karakteristike antirabične zaštite koja se provodi u antirabičnoj ambulanti Epidemiološkog odjela Rijeka Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije u razdoblju od ...1986. do 2021. godine. Ispitanici i metode: U istraživanju su korišteni podatci antirabičnih anketa koje su dio godišnjeg izvješća koje se dostavlja Referentnom centru Ministarstva zdravstva za bjesnoću. Osobe koje su obrađivane i koje su primile antirabičnu zaštitu (imunoprofilaksu – postekspozicijsko cijepljenje protiv bjesnoće s humanim antirabičnim imunoglobulinom ili bez njega) najvećim su udjelom stanovnici Primorsko-goranske županije, odnosno grada Rijeke. Rezultati: U antirabičnoj ambulanti od 1986. do 2021. godine utvrđen je trend smanjivanja broja pregledanih osoba (y= -6,9+304, R2=0,78; p<0,05), s 263 na 50 osoba. Broj osoba koje su primile antirabičnu zaštitu u promatranome se periodu povećao (y=0,95+19, R2=0,24; p<0,05). U navedenome vremenskom razdoblju pregledano je 7.678 osoba, od kojih je 1.318 (17,2%) primilo imunoprofilaksu. Imunizirano je 42,3% (558/1.318) osoba ženskoga spola i 57,7% osoba muškoga spola (760/1.318). Najveći broj osoba imuniziran je zbog ozljede, ogrebotine, kontakta od nepoznate, uginule, odlutale, ubijene ili divlje životinje (N=1005) (grupa C) te zbog ozljede, ogrebotine i kontakta sa životinjom pozitivnom na bjesnoću (N=155) (grupa A). Osobe su najčešće imunizirane zbog ozljede, ogrebotine i kontakta sa psom (752/1318; 61,4%). Godine 2011. zabilježena je posljednja osoba koja je imunizirana zbog kontakta s dokazano bijesnom životinjom. Zaključak: U 35 godina rada antirabične ambulante na području grada Rijeke nije zabilježena bjesnoća u ljudi, što se pripisuje učinkovitim mjerama antirabične zaštite. Multidisciplinarni pristup pokazao se najučinkovitijim u smanjenju pobola od bjesnoće u životinja te posljedično sprječavanju pojave bjesnoće u ljudi na području Primorsko-goranske županije i Republike Hrvatske. Međutim, neizostavno mjesto u prevenciji bjesnoće u ljudi i dalje ima antirabična imunoprofilaksa.
Trodimenzionalni ispis koji se pojavio 1980-ih godina od tada se stalno poboljšava i predstavlja novu i vrlo obećavajuću tehnologiju. Zahvaljujući svom jedinstvenom procesu deponiranja materijala ...sloj po sloj, razlikuje se od ostalih tradicionalnih metoda modeliranja lijevanjem u kalupe i uklanjanjem materijala. Modeliranje dodavanjem materijala omogućuje kreiranje dijelova vrlo kompleksnih geometrija pomoću 3D ispisa, uz nikada ranije dostignutu preciznost. Ova posljednja karakteristika dopušta njegovu uporabu u brojnim sektorima uključujući: zrakoplovstvo, automobilsku industriju, proizvodnju, ali i znanost, obrazovanje i medicinu. S obzirom na ova posljednja spomenuta područja primjene, ispis dodavanjem materijala za neke autore predstavlja pravu revoluciju. Za učenje pomoću modela i uvježbavanje na modelima, proizvodnju prilagođenih proteza, ili ispis bioloških i funkcionalnih organa, raspon mogućih primjena 3D ispisa čini se neizmjernim i vrlo obećavajućim. U ovoj vas studiji pozivamo da otkrijete mogućnosti primjene 3D ispisa u veterinarstvu.
U radu je prikazano osnivanje veterinarskog školstva od samog početka u Lyonu 1762. g. do 1919. kada je osnovan Veterinarski fakultet u Zagrebu, a spomenuti su i osnivači, odnosno ravnatelji nekih ...tadašnjih veterinarskih škola. Prikazan je i pregled civilne i vojne organizacije veterinarstva po pojedinim tadašnjim državama. Budući da su veterinari u Hrvatskoj bili većinom školovani u Beču, to ćemo razvoj školstva i veterinarstva u Beču obraditi u posebnom radu. U Francuskoj je 1880. g. uz 419 vojnih veterinara djelovalo i 3 015 civilnih veterinara, ili ukupno 3 434 veterinara. U talijanskoj vojsci ukupno je bilo 142 veterinara, a u španjolskoj vojsci je 1881. g. bilo ukupno 252 veterinara. U belgijskoj vojsci 1868. g. bilo je 34 vojnih dok je bilo i 392 civilnih veterinara, a u Austriji u civilnoj službi bio je 297 veterinara. U Saskoj 1874. g. djeluje više od 200 civilnih veterinara i oko 40 vojnih veterinara, koji od 1864. g. imaju zajedničko veterinarsko društvo. U Prusiji se iz Naredbe od 21. 5. 1875. g. veterinarstvo potpuno odvaja od lječništva, a uz vojne veterinare bilo je ukupno 1 700 civilnih veterinara, i to 39 oblasnih, 422 kotarska, 16 graničnih i oko 1 000 privatnih veterinara. U Badenu su djelovala 54 kotarska veterinara, 65 u slobodnoj praksi i 20 vojnih veterinara i veterinarskih referenata, a u Würtenbergu je bilo 268 civilnih veterinara i 31 veterinar uposlen u vojsci. Nastava je u 19. stoljeću u Francuskoj u Lyonu od 1813. g. trajala 2, odnosno 3 godine, a od 1825. g. trajala je 4 godine. U Španjolskoj je nastava trajala 4, odnosno 5 godina. U Mađarskoj je u Budimpešti nastava 1851. g. godine trajala 2 semestra, a od 1875. g. trajala je 3 godine da bi od 1899. g. bila produžena na 4 godine, potom od 1922. g. studij traje 9, a od 1951. g. 10 semestara. U Njemačkoj je u Hannoveru nastava do 1845. g. trajala 2 godine, a od 1851. produžava se na 3 godine. U Berlinu nastava od 1836. g. traje 6 ili 7 semestara, a od 1878. g. sva je nastava produžena na 7 semestara. U Njemačkoj je u Münchenu studij od 1790. g. trajao 3 godine.
This paper presents the establishment of veterinary education from its beginnings Lyon in 1762, until 1919, when the Faculty of Veterinary Medicine was established at the University of Zagreb (Croatia). It also presents an overview of the civil and military organization of the veterinary practice in former states. Since the majority of veterinarians from Croatia were educated in Vienna, the development of veterinary education in Vienna will be considered elsewhere. In 1880, there was a total of 3,434 veterinarians in France, of whom 419 were military veterinarians and 3,015 were civilian veterinarians. The Italian army included 142 veterinarians, while the Spanish army included 252 veterinarians in 1881. In 1868, the Belgian army had 34 military veterinarians, and 392 civilian veterinarians. In Austria there were 297 veterinarians in the civil service. In Saskia province, more than 200 civilian veterinarians and about 40 military veterinarians were employed, and the veterinary society was established in 1864. According to an 1875 Regulation, the veterinary practice was completely separated from the medical practice in Prussia, where in addition to military veterinarians, the total of 1,700 veterinarian also included 39 regional, 422 community, 16 border and about 1,000 private veterinarians. Baden province had 54 community veterinarians, 65 practitioners and 20 military veterinarians and veterinary officers. In Würtenberg province, there were 268 civilian veterinarians and 31 military veterinarians. In the 19th century, veterinary education began in France (Lyon) in 1813 with a 2 or 3-year programme, but in 1825 was extended to 4 years. In Spain, the education lasted for 4 or 5 years. In Hungary, Budapest, the education began in 1851 and lasted 2 semesters, in 1875 it lasted 3 semesters, and finally in 1899 it was extended to 4 years. In 1922, the programme lasted for 9 semesters and from year 1951 for 10 semesters. In Germany, Hannover since 1845, education lasted for 2 years and in 1851 it was extended to 3 years. In Berlin, the education started in 1836 and lasted for 6 or 7 semesters, and from 1878 was extended to 7 semesters. In Germany, München, the study of veterinary medicine began in 1790 and lasted for 3 years.
Na današnjem prostoru Republike Hrvatske (RH) na srednjovjekovnim dalmatinskim otocima i u gradovima već od 13. stoljeća postoje zakonski propisi (statuti) koji reguliraju život zajednice, kao i ...odnos ljudi prema životinjama. U 18. stoljeću kako u Europi tako i na prostorima današnje RH, zarazne bolesti domaćih životinja desetkovale su stočni fond, posebno u govedarstvu. Uz goveđu kugu, bedrenica, metiljavost, bjesnoća, slinavka i šap, sakagija i druge bolesti stvarale su velike probleme stočarstvu koje je bilo važan preduvjet sigurnog opstanka ljudskih zajednica. Od 1770. godine liječnicima je, uz liječenje ljudi, bila obveza i suzbijanje zaraznih bolesti domaćih životinja. U suzbijanju zaraznih bolesti glavnu je ulogu imao podžupan, a u to doba suci su bili upravni činovnici. Stoga su kod pojave zaraznih bolesti domaćih životinja na teren išli veliki i mali sudac, a uz njih je obvezno bio prisutan i liječnik ili kirurg. Od 1771. godine u kotarevima je postavljen komesar, koji je išao na teren i izvješćivao sanitetsku komisiju. Za pojedine zarazne bolesti domaćih životinja upotrebljavali su se nazivi na latinskom jeziku: Lues animalium, Lues pecoris, Lues mali, Lues pecoris grassanti, Pulmonum exsccationis, Contagion, Morbus bovi, Animalium infectionem, Vulkgo metily i drugi, ali najčešće na njemačkom jeziku Viehseuche.
Within the present day territory of the Republic of Croatia, laws have been in place on the central Dalmatian islands and cities since the 13th century regulating daily life in the community and human relations towards animals. In the 18th century, here and elsewhere in Europe, infectious diseases of domestic animals decimated the livestock fund, particularly cattle. Bovine plague, anthrax, fasciolosis, rabies, foot and mouth diseases, malleus and other diseases incurred great damages to animal husbandry, which has been one of the most important preconditions for the survival of human communities. Since 1770, medical doctors were also responsible for the prevention and control of infectious diseases in domestic animals. In this regard, the main role was held by the deputy county prefect, and at that time, judges were government officials. Thus, in cases of a high incidence of infectious animal disease, field inspections were performed by a higher and lower judge, who had to be accompanied by a medical doctor or surgeon. Beginning in 1771, all districts appointed a commissar, who performed field inspections and reported the findings to the sanitary commission. For individual infectious diseases of domestic animal terms in Latin were used, such as: Lues animalium, Lues pecoris, Lues mali, Lues pecoris grassanti, Pulmonum exsccationis, Contagion, Morbus bovi, Animalium infectionem, Vulkgo metily etc. However, German terms were most frequently used, such as Viehseuche.
USUTSKI VIRUS: NOVI FLAVIVIRUS U HRVATSKOJ Vilibić-Čavlek, Tatjana; Barbić, Ljubo; Stevanović, Vladimir ...
Liječnički vjesnik,
02/2015, Volume:
137, Issue:
1-2
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Usutski virus (Usutu virus – USUV) pripada porodici Flaviviridae, rodu Flavivirus, serokompleksu japanskog encefalitisa. Otkriven je 1959. godine u Južnoj Africi, a posebnu pozornost pobuđuje nakon ...1996. godine kada su zabilježene epizootije s visokim mortalitetom ptica na području Europe. Iako značenje USUV-a u humanoj medicini još nije potpuno razjašnjeno, nekoliko do sada opisanih kliničkih slučajeva humane infekcije USUV-om potvrđuje ga kao antropozoonotskog uzročnika. Prisutnost USUV-a na području Hrvatske bilježi se od 2011. godine kada su specifična protutijela na USUV nađena u dva konja na području Zagrebačke i Sisačko-moslavačke županije. Sljedeće su godine neutralizacijska protutijela na USUV dokazana u jednome humanom uzorku ispitanika iz Vukovarsko-srijemske županije. Prvi klinički slučajevi humane infekcije USUV-om opisani su tijekom epidemije uzrokovane zapadnonilskim virusom u razdoblju od srpnja do rujna 2013. godine. Neuroinvazivna infekcija USUV-om dokazana je u tri osobe s područja Zagreba i Zagrebačke županije. Naši rezultati nedvojbeno upućuju na prisutnost USUV-a na području Hrvatske te se oboljenja ljudi mogu očekivati i u sljedećim sezonama prijenosa.
Extended description:
Orova vas: zavetišče za konje, izjava Natalija NEDELJKO, Društvo za zaščito konj, izjava Tina MARĐETKO, izjava Dani KOLEČNIK, popravljanje ograje, delo s konji, žrebiček sesa ...pri kobili.
Orova vas: A sanctuary for horses, an estate looking after abandoned or neglected horses. The estate is managed by the Velenje Association for Horse Protection which has currently 17 animals in four stables.
Original language summary:
Orova vas: zavetišče za konje, urejeno posestvo, kjer poskrbijo za zavržene in zanemarjene konje. Zanje skrbi Društvo za zaščito konj iz Velenja, ki ima sedaj v štirih hlevih 17 živali.
Veterinarstvo u starom vijeku Džaja, Petar; Severin, Krešimir
Veterinarska stanica,
11/2019, Volume:
50, Issue:
6
Web Resource
Open access
Veterinarska je medicina u nekim starim civilizacijama bila odvojena od humane medicine pa su štoviše tada postojali i stručnjaci za različite vrste životinja. U radu je dat kratak pregled ...veterinarstva pojedinih civilizacija starog vijeka. Smatra se da je Chiron (1350.-1270. pr. Krista) prvi koji je liječio, uporabio i uveo konja u ruralnu poljoprivredu. U povijesti se spominje prvi veterinar Urlugaledinnu koji je pretkraj III. milenija pr. Krista imao praksu na dvoru kralja u gradu Lagašu u Mezapotamiji. Najstariji pisani medicinski dokument jest Nipurska ploča iz 2100 g. pr. Krista. Na njoj je sumerski liječnik ispisao 12 recepata za pripremu
ljekovitih masti i napitaka. Najstariji pisani podatak o liječenju životinja i o veterinarstvu u robovlasničkom društvu jest Veterinarski papirus, koji je pisan na papirusu u Egiptu 4000 g. pr. Krista. U Egiptu 3000 g. pr. Krista postoji viša škola „Dom života“ u kojoj se uz druge discipline učilo i veterinarstvo, dok su specijalna znanja iz veterinarstva mladići dobivali u Memfisu i drugim gradovima. Procvat je veterinarstvo doživjelo u starom Rimu u kojemu nalazimo puno knjiga o veterinarstvu. U Hrvatskoj nalazimo rimske ostatke vezane za stočarstvo.
Veterinarsku djelatnost ili točnije rečeno pomoć bolesnim životinjama u srednjem vijeku obavljaju neprofesionalne osobe, bez obzira jesu li one iz vjerskih zajednica ili su to kovači, pastiri, ...vračevi i sl. U srednjem vijeku konj se uglavnom koristi kao radna, ali još više ratna životinja, zbog čega je bilo potrebno poznavanje ne samo bolesti kopita i potkivanje, nego i bolesti konja. Tako se pojavljuju hipijatri, stručnjaci za konje koje će kasnije naslijediti mareškalki, odnosno vidari-kuršmidi, (njihovi pomoćnici). Pojam medicina veterinaria zamjenjuje se pojmom mareschalia, koji je označavao liječenje i potkivanje konja, ali i općenita znanja o konjima. Zarazne bolesti domaćih životinja ugrožavale su stočni fond, a time i ljudski opstanak pa su se zbog njihovih pojava odgađala osvajanja i gubili ratovi.
Cilj ovoga istraživanja bio je procijeniti učinke dva komercijalna antibiotika za zasušivanje koji se primjenjuju pri zasušivanju mliječnih krava. Uključeno je 95 krava frizijske pasmine i 380 ...četvrti vimena. Na temelju broja somatskih stanica krave su podijeljene u kontrolnu skupinu i skupinu sa supkliničkim mastitisom. Primijenjeni su Kalifornijski test za mastitis ocjena vrha sisa. Četvrti vimena su nasumično tretirane kloksacilinom i ampicilinom (TA) ili cefaleksinom (TB). Učinak terapije (TA u odnosu na TB) procijenjen je hi-kvadrat testom temeljenim na Wald-ovoj procjeni. Zaštitni i terapijski učinci TA-a u odnosu na TB procijenjeni su Kruskall-Wallisovim testom. TB je pokazao statistički znakovit terapijski učinak u kontrolnoj skupini, koji bi mogao biti povezan s farmakološkom aktivnošću dvaju antibiotika. Također, skupina sa supkliničkim mastitisom najčešće je imala više zahvaćenih četvrtina vimena u usporedbi s kontrolnom skupinom, što je vodilo pogoršanju unatoč terapiji. Zaključeno je da bi naglo zasušivanje, te korištenje Kalifornijskog testa za mastitis, ocjena vrha sisa, procjena broja somatskih stanica i podataka o mikrobnom statusu stada mogli biti ključni za učinkovit standardni protokol zasušenja na farmama mliječnih krava. S obzirom na populacije bakterija u stadu I korištenja TA i TB mogu se uključiti u protokol zasušivanja krava.
Mag. Franc Javornik je bil dolga leta terenski veterinar. Ves čas, še posebej po upokojitvi, pa je prizadeven čebelar, ki deluje tudi na državnem nivoju.
PDF
