Recent investigations have shown macromolecules, such as cutins, and suberins as effective markers for above and belowground plant tissues. These biopolyesters contain structural units specific for ...different litter components and for root biomass. The aim of this work was to understand the fate of plant organic matter (OM) in Mediterranean forest soils by evaluating the incorporation of cutin and suberin by measuring specific biomarkers. Soil and plant tissue (leaves, woods and roots) samples were collected in two mixed Mediterranean forests of Quercus ilex (holm oak) in costal stands in Tuscany (central Italy), which have different ecological and edaphic features. Ester-bound lipids of mineral and organic horizons and the overlying vegetation were analysed using the saponification method in order to depolymerise cutins and suberins and release their specific structural units. Cutin and suberin specific aliphatic monomers were identified and quantified by gas chromatographic techniques. The distribution of cutin and suberin specific monomers in plant tissue suggested that mid-chain hydroxy acids can be used as leaf-specific markers and α,ω-alkanedioic acids and ωC₁₈:₁ as root-specific markers. Differences in the distributions of biomarkers specific for above and belowground plant-derived OM was observed in the two types of soils, suggesting contrasted degradation, stabilisation and transport mechanisms that may be related to soil physico-chemical properties. The acidic and dry soil appeared to inhibit microbial activity, favouring stabilization of leaf-derived compounds, while, in the more fertile soil, protection within aggregates appeared to better preserve root-derived compounds.
Full text
Available for:
BFBNIB, DOBA, EMUNI, IZUM, KILJ, NMLJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, SBMB, SBNM, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Proučevanje zgodovine izdelovanja inštrumentov in posameznih izdelovalcev na Slovenskem nima dolge tradicije. Na ta del glasbene preteklosti je strokovno in drugo javnost prvi opozoril Josip Mantuani ...ob 60-letnici ljubljanske Glasbene matice leta 1932, ki je ob tej priložnosti v Narodnem domu v Ljubljani organizirala veliko razstavo Razvoj glasbe pri Slovencih, kjer so bili z izdelki predstavljeni tudi nekateri starejši in sodobni domači izdelovalci inštrumentov. Med najmanj razvitimi segmenti muzikologije na Slovenskem sta organologija glasbenih inštrumentov in zgodovina izdelovanja glasbil. Večje strokovne pozornosti so bile deležne predvsem orgle in orglarji. Orglarstvo in posamezne mojstre so od sedemdesetih let naprej proučevali Ladislav Šaban, Milko Bizjak in Edo Škulj, v zadnjem desetletju pa se stopnjuje zanimanje še za izdelovalce drugih inštrumentov, ki so v preteklih stoletjih delovali na ozemlju današnje Slovenije. Rezultati posameznih študij so objavljeni v različnih publikacijah, revijah, zbornikih in leksikonih, nekaj podatkov o izdelovalcih pa najdemo tudi v tuji literaturi. Da bi bilo poznavanje zgodovine izdelovanja glasbil in posameznih mojstrov bolj pregledno in dostopnejše, je nujno, da objavljene dosežke strnemo v obliki gesel z vsemi najbolj vitalnimi podatki, s čimer bodo imeli uporabniki boljši dostop do informacij. Pri oblikovanju gesel je bila upoštevana metodologija, ki se je uveljavila v nemški in angleški leksikografski literaturi. Imena izdelovalcev so zapisana v izvirni obliki, ponekod pa so dodane še različice priimkov in imen, ki jih najdemo v primarnih virih. Pri rojstnih podatkih so navedene letnice rojstva in smrti ter natančni datumi, kadar so znani. V primerih, kjer čas rojstva ni ugotovljen, so pomembne letnice delovanja posameznika. Primer: CAJHEN, (Zeichen), Martin (1855–1863). Pri poklicu je mogočih več navedb, npr. izdelovalec orgel, organist, trgovec z glasbili ... Kadar so posamezniki delovali v manjših krajih, je zaradi boljše preglednosti omenjeno bližnje večje mesto. Pri pomembnejših mojstrih sta strnjena vrednotenje njihovega dela ter pomen za slovenski oz. širši evropski prostor. Med vitalnimi podatki so rojstni kraj, pomočniška potovanja, pridobivanje meščanskih in mojstrskih pravic (pri mojstrih tudi okoliščine, kako je prišel do obrtnih pravic: npr. nakup, poroka z vdovo obrtnega mojstra). Sledijo vrste izdelkov, ki so jih izdelovali v posamezni delavnici (npr. klavirji, orgle, harmoniji …), območje delovanja (pri orglarjih so omenjeni kraji in cerkve, kjer so bile orgle postavljene, kam so jih prestavljali in kje so ohranjene danes), velikost delavnice, proizvodnja (npr. velikost opusa pri orglarjih), število pomočnikov in vajencev ter njihova imena. Nato so iznajdbe in izboljšave pri inštrumentih, razstave, priznanja, nagrade ter preimenovanje delavnice in nasledniki. Posebna rubrika je namenjena navedbi ohranjenih inštrumentov v javnih zbirkah, pri čemer so upoštevane muzejske in zasebne zbirke doma in na tujem. Orglarska dediščina je predstavljena pri območju delovanja posameznika. Sledi naslov delavnice in morebitne selitve. Na koncu so v kronološkem redu navedeni viri, in sicer literatura (samostojne publikacije, članki v periodiki, diplomska dela, razstavni katalogi, zborniki in leksikografska gesla), revije in časopisi ter arhivski viri.
Misli i sjećanja Mackintosh, Catherine
Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin,
03/2011
21
Conference Proceeding
Open access
Krenuvši od osobnih početaka u glazbi, vezanih uz komorno muziciranje i pjevanje u obitelji i crkvi te aktivno muziciranje i ples u školskom uzrastu, naglašava se ishodište osobnog interesa za Staru ...glazbu u kontekstu učenog amaterizma, kvalitetne nastave glazbene umjetnosti u općeobrazovnoj školi te poduke u plesu. Ističe se odlučujući utjecaj tih glazbenih iskustava na kasniji profesionalni razvoj tijekom akademskog studija violine, kao i važnost sinergije kritične mase glazbenika, koji su stekli temelje aktivnog muziciranja u sklopu britanskog sustava glazbene nastave u općeobrazovnim školama, te tako razvili težnju za istraživanjem i eksperimentiranjem, te spontanošću i iskrenošću glazbenog izražavanja. Proizlazi da su pokretačku ulogu odigrale upravo kvalitete, razvijene aktivnim muziciranjem u općeobrazovnoj školi, a ne formalno akademsko glazbeno obrazovanje. Uz to se naglašava i značaj međunarodne razmjene znanja i iskustava među umjetnicima koji su istodobno na raznim geografskim područjima zastupali slične umjetničke stavove. Sve je to rezultiralo, nakon višegodišnjeg ignoriranja, konačnim prihvaćanjem Stare glazbe od strane glazbene struke i akademskih institucija. Time je i iskustvo podučavanja postalo novim snažnim poticajem daljnjeg razvoja, kako na osobnom, tako i na širokom međunarodnom planu. Osnivanjem Međunarodne ljetne škole barokne glazbe i plesa „Aestas Musica“ te suradnjom s Varaždinskim baroknim večerima, taj je razvoj potaknut i u Hrvatskoj. Snažno se zastupa stav da umjetnička naobrazba, temeljena na svestranosti, sinkretizmu i holističkom pristupu, doprinosi razumijevanju glazbe u znatno većoj mjeri nego konvencionalna poduka. Ta je postavka u Hrvatskoj već dala vrijedne rezultate u umjetničkom i pedagoškom radu novog naraštaja glazbenika te se javlja potreba za njenim ugrađivanjem u kurikulum akademskog studija glazbe u Hrvatskoj.
PDF
