Rad se bavi otvorenim ustavnopravnim pitanjima, koja su uvjetovala različita tumačenja i sporove u stručnoj javnosti u postupku konstituiranja Hrvatskog sabora i formiranja vlade u Republici ...Hrvatskoj, naročito u svjetlu iskustva nakon parlamentarnih izbora održanih u studenom 2015. godine. Na temelju komparativnih iskustava s ustavnopravnim ureðenjem postupka formiranja vlade u pojedinim europskim državama predlažu se odreðene promjene Ustava Republike Hrvatske. U tom smislu trebalo bi propisati rok u kojem se Sabor mora konstituirati, od održanih parlamentarnih izbora, kao i rokove u kojima će se provoditi različiti postupci davanja mandata za sastav vlade (ili glasanja o vladi, odnosno predsjedniku vlade). Nadalje, postupak formiranja vlade treba učiniti što je moguće izvjesnijim, tj. da se, za razliku od sadašnjeg rješenja, omogući i formiranje manjinske vlade. Svakako bi trebalo tražiti ustavno rješenje prema kojem bi povjerenje obične većine zastupnika bilo dovoljno, u krajnjem slučaju, za formiranje vlade, kako ponavljanje parlamentarnih izbora ne bi bila jedina mogućnost rješavanja krize formiranja vlade. Takoðer, u postupku formiranja vlade treba osnažiti ulogu Hrvatskog sabora, a smanjiti ulogu šefa države. To se može postići na način da se omogući i odreðenom broju zastupnika da može predložiti kandidate za predsjednika vlade. Predlaže se i brisanje ustavne odredbe iz članka 112. Ustava Republike Hrvatske da predsjednik Republike ima ovlast imenovati privremenu nestranačku vladu u slučaju da nijednoj osobi nije dodijelio mandat za sastav vlade, odnosno nijedan kandidat nije dobio povjerenje ustavom propisane većine zastupnika. Predsjedniku Republike ostala bi, pritom, ovlast raspisivanja prijevremenih izbora u slučaju da se Sabor ne konstituira, odnosno da se ne formira vlada. U radu se iznosi i prijedlog mogućeg uvoðenja instituta konstruktivnog nepovjerenja predsjedniku vlade.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, ODKLJ, PILJ, PNG, PRFLJ, SAZU, UL, UM, UPUK
Autor u ovom članku, kroz rekonstrukciju tajne beogradske obavještajne i revolucionarnoterorističke mreže, nastavlja svoje istraživanje razine suodgovornosti Kraljevine Srbije za I. svjetski rat.1 U ...tom je smislu posebno važno što je vladin vrh u Beogradu od 1905. organizirao, nadzirao i financirao obavještajnu i revolucionarno-terorističku mrežu koja je pod imenom Srpska odbrana djelovala u osmanskoj Makedoniji, a od 1908. pod imenom Narodna odbrana i u austrougarskoj Bosni i Hercegovini. U tom je smislu posebno važno što je Sarajevski atentat teško zamisliv bez dobro uhodane mreže koju je u Bosni i Hercegovini stvorila Narodna odbrana. Zato Sarajevski atentat podcrtava suodgovornost vladinog vrha Kraljevine Srbije za europsku diplomatsku krizu koja je krajem srpnja i početkom kolovoza 1914. eksplodirala u globalni sukob koji danas poznajemo kao I. svjetski rat. Članak se, najvećim dijelom, temelji na dokumentima iz voluminozne zbirke Dokumenti o spoljnjoj politici Kraljevine Srbije 1903.-1914.
BACKGROUND INFORMATION : Divac Youth Funds 2.0 is a two-year project implemented in partnership with the Foundation Ana and Vlade Divac. The program is aimed at empowering young people to represent ...in the area of mobilization of local resources as well as the participation of young people in policy making at the local level. This project builds on the results achieved by the previous project Divac youth funds also supported by USAID.
Ban Károly (u hrvatskoj historiografiji se gdjekad spominje pod imenom Karlo, a katkad i u hrvatiziranome obliku Dragutin) grof Khuen Héderváry jedna je od značajnih i najviše pozicioniranih osoba ...hrvatsko-ugarske povijesti, državnik koji je uz bansku čast (1883.-1903.) u dva navrata obnašao i funkciju predsjednika ugarske vlade (27. lipnja 1903.- 3. studenoga 1903. i 17. siječnja 1910.-22. travnja 1912). U velikoj je mjeri obilježio hrvatsku i mađarsku povijest na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, no u hrvatskoj historiografiji i u narodnoj svijesti je ostao zabilježen u izrazito negativnome svjetlu. U njegovu se ocrnjivanju išlo toliko daleko da su čak i u povijesnim udžbenicima kao hvale vrijedni istupi ocijenjivani spaljivanje mađarske zastave (premda se spaljivanje nacionalne zastave općenito govoreći drži izrazito šovinističkim i niskim neprijateljskim činom) ili napad na bana, dakle predsjednika hrvatske „Vlade” u sabornici. Zbog navedenoga je grof Khuen Héderváry postao općepoznat u Hrvatskoj, ali se najčešće o njemu ne zna ništa drugo do li već spomenutih stereotipa. Premda je obnašao i dužnost ugarskoga ministra predsjednika ipak je ostao puno poznatiji u Hrvatskoj, nego u Mađarskoj, što je donekle i razumljivo, jer je najveći dio života proživio u Hrvatskoj. Iako se cijeloga života zauzimao za održavanje ugarsko-hrvatske državne zajednice, te je promicao suradnju i suživot dvaju naroda, ipak o njemu do sada nije napisana nijedna monografija ni u Hrvatskoj, ni u Mađarskoj, a prilično je malen i broj znanstvenih radova o njegovom političkom putu.
U ovome uratku pokušavamo dati prikaz lika i djela hrvatskoga bana i ugarskoga premijera te prikazati njegova gledišta o nacionalnome pitanju polazeći od stare latinske izreke Audiatur et altera pars. Analiziramo političke prilike u Ugarskoj i Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća te ulogu hrvatskoga bana u odnosima između dviju država i dvaju naroda tijekom njegova dvadesetogodišnjega banovanja te obnašanja funkcije ministra predsjednika ugarske vlade.
U ovome članku analiziraju se ustavne odredbe i praksa kosovskog formiranja vlade u dva scenarija: nakon parlamentarnih izbora i nakon izglasavanja nepovjerenja. Čimbenici koji izrazito kompliciraju ...taj proces su proporcionalni izborni sustav, ekstremni stranački pluralizam i dvosmislene ustavne odredbe. Ostavljajući po strani prva dva čimbenika, koji su do sada odolijevali nastojanjima da ih se promijeni, autori tvrde da je ustavno pravo koje se bavi procesom formiranja vlasti doživjelo i proceduralne i materijalne promjene kao rezultat tumačenja i odluka Ustavnog suda. Autori nadalje primjećuju da su te promjene ustavne konstrukcije, a ne klasična ustavna tumačenja, te opisuju novu, rezultirajuću praksu kao legitimiranu bez ustavne promjene. Ova ustavna tumačenja i konstrukcije, njihove moguće alternative te relevantne ustavne odredbe analiziraju se doktrinarnim pravnim istraživanjem. Uzimajući u obzir činjenicu da se ustavne presude mogu reinterpretirati i biti zloupotrijebljene privremenim ad hoc koalicijama, koje se temelje na trenutačnim uskim stranačkim interesima, može se pretpostaviti da će to stvarati dodatne nestabilnosti u budućnosti. Stoga autori smatraju da je izmjena ustava najbolje osiguranje od političke i ustavne krize kada je u pitanju formiranje vlasti, bilo nakon izbora, bilo s istim zakonodavnim tijelom. Autori se nadaju da će ovaj rad pridonijeti obogaćivanju ustavne prakse formiranja parlamentarnih vlada i razvoju doktrine tumačenja ustava.
Odlukama Vlade RH u razdoblju 2004. - 2013. godine, čemu se šumarska struka od početka žestoko protivila , ustanovljeno je pravo služnosti na šumi i šumskom zemljištu radi podizanja višegodišnjih ...nasada (vinograda i maslinika) na ukupnoj površini od 21.940,828 ha diljem države. Osim stručne neopravdanosti ovih odluka, budući da Studija o utjecaju poljoprivrede na onečišćenje površinskih i podzemnih voda Agronomskog fakulteta u Zagrebu iz 2014. godine ukazuje na to da je na području DNŽ neiskorišteno oko 52% poljoprivrednog zemljišta, uvelike je konfliktno preklapanje površina namijenjenih za prenamjenu s područjima nacionalne ekološke mreže proglašene 2007. godine te kasnije ekološkom mrežom NATURA 2000 proglašenom nakon pristupa Hrvatske EU u srpnju 2013. godine. Ciljevi očuvanja područja ekološke mreže su u velikom broju slučajeva šumski stanišni tipovi koje se predmetnim odlukama kani iskrčiti radi podizanja višegodišnjih nasada. Međutim, budući da većina ovih odluka nije sprovedena u djelo, još uvijek postoji mogućnost njihovog poništenja, čime bi se sačuvala velika područja ekološke mreže i spriječilo plaćanje penala Europskoj uniji zbog gubitka stanišnih tipova - ciljeva očuvanja (više od 1%). Uz primjenu GIS alata te usporedbom kastastarskih čestica namijenjenih za prenamjenu s područjima ekološke mreže iz 2007. i 2013. godine, članak analizira značajne moguće opasnosti gubitka velikih područja ekološke mreže te predlaže mjere sprječavanja ovakvog scenarija.
This year marks the 150th anniversary of the Coronation of Franz Joseph l as the King of Hungary and Croatia which was marked by the Hungarian side as the condition of reconciliation with Vienna and ...the conclusion of the Austro-Hungarian settlement. This compromise between Austria and Hungary has served as a template for a yearlong Croatian-Hungarian settlement in many segments. With these two settlements, the Hungarians settled their relations with the court and with the Triune Kingdom of Croatia, Slavonia and Dalmatia, with whom Hungary had been in the state community since 1102. This event marked the end of a long-standing conflict with Austria, and the Croatian issue was removed from the agenda in Budapest and Vienna. In the course of eight centuries of the common statehood, the Coronation was one of the pivotal constitutional questions. The act of the Coronation, which gave the King legitimacy, consisted of the church ritual (anointing) and the secular part manifested in taking the oath, and it had a public character and meaning. The latter was reflected in the fact that the crown oath and crown vow (the diplomas of inauguration) were considered the contract between the people and the King, and therefore the Crown Defender had a constitutional character. The King got his legitimacy only if he was crowned with the crown of St. Stephen (the Holy Crown), so Franz Joseph l became the Hungarian and Croatian King only after the crowning in Buda. Since the palatine function was incomplete at the time, Hungary had to be represented by Count Gyula Andrassy, who was then the president of the government. After the King’s death in 1916, during the last royal Coronation, a political-legal debate was raised about whether Hungary should be represented by the Prime Minister or other person on behalf of the people.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, ODKLJ, PILJ, PNG, PRFLJ, SAZU, UL, UM, UPUK
Srpska demokratska stranka (akr. SDS) bila je radikalna, etnonacionalistička stranka srpskoga puka koja je osnovana 17. veljače 1990. na platou ispred Željezničkoga kolodvora u Kninu, a 6. ožujka ...1990. upisana je u Registar društvenih organizacija SR Hrvatske. Osnivačkoj skupštini nazočilo je sedam tisuća građana srpske nacionalnosti koji su aklamacijom podržali pročitani programski dokument. SDS osnovao je akademik Jovan Rašković, šibenski psihijatar, pod „dirigentskom palicom“ srbijanske Službe državne bezbednosti (akr. SDB), na čijem se čelu u to vrijeme nalazio haški optuženik Jovica Stanišić, vjerni Miloševićev sljedbenik.
SDS je imao vodeću političku ulogu u ratnim događanjima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Njezini su članovi organizirali naoružavanje Srba, podržavali ubijanje, protjerivanje i druge ratne zločine protiv pripadnika nesrpskoga puka na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Općinski je odbor SDS-a za Općinu Podravska Slatina na čelu s Milunom Karadžićem na području Općine Podravska Slatina organizirao naoružavanje srpskoga puka, iskazao građanski neposluh i blokirao rad Općinske skupštine Podravska Slatina. Nakon SDS-ove blokade rada Izvršnoga vijeća Općinske skupštine Podravska Slatina reagirao je ministar pravosuđa i uprave Branko Babac. On je 24. srpnja 1991. donio Naredbu o poduzimanju posebnih mjera u općini Podravska Slatina kojom je raspuštena Skupština Općine Podravska Slatina, a istovremeno je imenovao povjerenika Vlade Republike Hrvatske.
Postoje različita tumačenja pojma javne diplomacije, no većina teoretičara se slaže da je suština javne diplomacije ideja o direktnoj komunikaciji sa stranim narodima, sa ciljem da se utječe na ...njihovo mišljenje, što će naposljetku utjecati i na odluke koje donose njihove vlade.
Glavni instrumenti kojima se koristi javna diplomacija su mediji – osobito radio i televizija, filmovi, knjige, brošure, magazini, kulturna, znanstvena i obrazovna razmjena, ali i dijalog sa određenim ciljnim skupinama. Upotreba medija kako bi se pridobilo javno mnijenje u zemljama čije su vlade neprijateljski nastrojene najočitije je započela tijekom Hladnog rata. Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez razvile su i uvelike se koristile javnom diplomacijom kako bi preoblikovale stavove javnosti na drugoj strani u korist svojih ideologija. Njihovo glavno oružje bilo je emitiranje međunarodnih programa, s naglaskom na radiopostaje kao što su Voice of America, Radio Liberty i Radio Free Europe sa američke strane i Radio Moskva sa sovjetske strane. Osim pokretanja javne diplomacije kroz medije od strane država i vlada, koja je bila tipična za doba hladnog rata, tijekom posljednje tri dekade sve veću ulogu imaju mediji čiji osnivači spadaju u nevladin sektor. Počeci javne diplomacije u Hrvatskoj bili su usmjereni ka javnostima stranih
zemalja s ciljem stvaranja pozitivnog imagea o novoj hrvatskoj državi. S druge strane - javna diplomacija usmjerena je posljednjih godina prema domaćoj javnosti, kako bi se utjecalo na podršku ulaska Hrvatske u Europsku Uniju i NATO, budući daje od 2002. godine ta podrška zabrinjavajuće padala. U provođenju komunikacijskih strategija Vlade, osim Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija i medija sve je više uključen i nevladin sektor.
Hrvatski primjer dokazuje kako je u proces «uvjeravanja» javnosti (u ovom slučaju - domaće) potrebno uključiti i druge, direktne oblike komunikacije s javnošću - javnih tribina, seminara i konferencija u organizaciji pojedinih diplomatskih predstavništava, instituta, i naročito nevladinih udruga, ali i kako na porast ili pad podrške neminovno utječu i međunarodne okolnosti, te događaji u neposrednom okruženju koji se odražavaju na formiranje javnog mnijenja.
Pitanje kako formirati vladu ako izborni rezultat nije dovoljno jasan za određivanje kontura za njezino oblikovanje otvara se kada stranke nisu jasno obznanile svoje saveze prije izbora ili kada ...izborni rezultat nije izlučio apsolutnu većinu u korist jedne ili druge predizborno stvorene koalicije stranaka. Njemački odgovor daje prednost većinskom elementu nad ideološkim elementom. Umjesto stava da najbrojnija parlamentarna stranka nužno mora vladati ili da sukob dviju najvećih stranaka apsolutno isključuje njihov savez u postizbornom vladanju političke stranke smatraju da obvezatno moraju djelovati kako bi se institucionalno stvorila većina potrebna za vladanje. Njemačka doktrina iznosi da nužnost raspolaganja radno sposobnom vladom vrijedi više od stranačkih ideoloških razmatranja i prosudbi. U zbilji njemačkog parlamentarnog sustava predsjednik SR Njemačke predlaže za kancelara osobu koja na temelju objavljenog pismenog koalicijskog sporazuma zaključenog u prethodnom postupku formiranja vlade, prije započinjanja formalnog ustavom propisanog postupka, dokazuje da uživa apsolutnu većinu svih zastupnika u Bundestagu. U Velikoj Britaniji ustavna se zagonetka o formiranju vlade u slučaju da izbori ne rezultiraju apsolutnom većinom za pojedinu stranku u Donjem domu rješava ustavnom konvencijom. Od aktualne vlade očekuje se da podnese ostavku ako postane jasno da neće moći dobiti povjerenje Donjeg doma te ako postoji jasna alternativa. Ustav Republike Hrvatske (čl. 98.) određuje obvezatno obavljanje konzultacija, odnosno provedbu neformalnog prethodnog postupka za formiranje vlade. Takav postupak u praksi čine istražni koalicijski razgovori i završni dogovor vidljiv u koalicijskom sporazumu (SR Njemačka) ili na listi potpisa većine svih zastupnika (Hrvatska).
PDF
