Zbirateljske kulture Maja Veselič
Ars & humanitas,
12/2020, Volume:
14, Issue:
2
Journal Article
Peer reviewed
Open access
Tako zbirke kot predmeti, ki jih sestavljajo, so živi organizmi. Njihove usode so podvržene procesom spreminjanja in so zato vedno zgolj začasne. Skozi čas in prostor se spreminjajo sama materialnost ...predmetov, pa tudi njihova raba in pomen – naj bo osebni, družbeni, kulturni itd. Zbirke se oblikujejo z nakupi in izmenjavami predmetov, z odpisi in izgubami, lahko jih razkosajo ali povsem razpustijo. Predmeti in zbirke prehajajo med posamezniki ter med posamezniki in institucijami s prodajo, z darovanjem in dedovanjem. Pripisana vrednost predmetov in zbirk lahko močno niha, saj je kompleksen preplet vrste družbenih (npr. razred, spol), idejnih (npr. o estetski prefinjenosti, moralnosti) in ekonomskih dejavnikov (globalni trg in drugi trgi). V splošnem pa lahko rečemo, da je institucionalizacija zbirke, tj. njena vključitev in razstava v priznanem muzeju, galeriji, tudi arhivu ali knjižnici, tista, ki zbirki in zbiratelju podeli priznanje poznavalstva in družbeni prestiž (cf. Belk 2006, 537).
Cilj. Cilj je rada dati prvi uvid u vrijednu knjižnu zbirku istarske obitelji De Franceschi i predstaviti godine rada na njezinu sređivanju u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u koju je ...vjerojatno dospjela 1949. godine te stajala neobrađena u kutijama na spremištu sve do početka ovoga stoljeća.
Pristup/metodologija/dizajn. Da bi predstavile razvoj i povijesni tijek zbirke autorice su se koristile povijesno-deskriptivnom metodom koristeći sve radove u kojima se spominje zbirka i obitelj De Franceschi. Kvantitativni rezultati o sadržaju, razdoblju i temi zbirke dobiveni su statističkom metodom, a u manjoj mjeri, pri usporedbi zbirke De Franceschi sa sličnim obiteljskim zbirkama, u radu se koristi i komparativna metoda.
Rezultati. Rekonstruiran je nastanak zbirke i njezin život nakon Drugoga svjetskog rata. Kvantitativnom analizom ustanovljeno je da se u zbirci nalazi 58 serijskih i 2338 monografskih publikacija u rasponu od 1503. do 1945. godine. Najviše je knjiga iz 19. i prve polovice 20. st., tematski prevladava povijest, a jezik talijanski. Uz materijalne karakteristike, važni su bibliofilski aspekti građe, poput potpisa članova obitelji i brojnih posveta, što zbirku čini vrijednom s kulturološkog i povijesnog aspekta.
Originalnost/vrijednost. U radu je prvi puta predstavljena zbirka De Franceschi koja je više od 75 godina stajala neobrađena na spremištima NSK. Tiskana monografska i serijska građa je obrađena i ponuđena svima zainteresiranima za korištenje i proučavanje u prostorima knjižnice.
Pregovori veljajo za kulturno dediščino, za modrost prednikov, estetsko lepši govor in del jezika, ki vključuje izkušnje in podobe naroda. Kot taki so bili tudi v slovenskem prostoru pogosto ...zapisovaní v razne zvezke, zbirke ali predstavljeni v drugih oblikah od konca 18. stoletja dalje, ko je t. i. »ljudsko« pridobilo na vrednosti in v skladu z romantiko postalo želeno gradivo jezikoslovcev in folkloristov. Inštitut za slovensko narodopisje ZRC SAZU ima v svojem arhivu zbirko slovenskih pregovorov, ki temelji na zbiranju in delu več folkloristov in navdušencev. Članek je pregledni prikaz nastanka in razvoja te zbirke, temelječ na virih, ki so navedeni v zbirki.
Ljušture mekušaca čest su nalaz, kako na arheološkim lokalitetima, tako i u arheološkim analizama. S obzirom da se ovaj tip nalaza često pronalazi u velikim količinama, pristup usporednoj ...malakološkoj zbirci bitno pridonosi bržoj i preciznijoj taksonomskoj determinaciji malakoloških uzoraka s arheoloških lokaliteta. Premda u Hrvatskoj postoje vrlo bogate malakološke zbirke, niti jedna od njih nije specijalizirana za analizu arheoloških uzoraka. Iz tog se razloga pojavila potreba za predstavljanjem teorijskog okvira i praktičnih primjera u stvaranju takve zbirke. Sama struktura zbirke oslanja se na već postojeća pravila za stvaranje malakoloških zbirki. U radu je prikazan proces stvaranja usporedne malakološke zbirke kroz nekoliko koraka: prikupljanje, priprema, pohrana, organizacija i dugoročna zaštita zbirke. Ipak, zbog specifičnosti arheoloških uzoraka u vidu tafonomskih modifikacija, ovaj tip zbirke zahtijeva dodatne razine. Na ovaj će se način, osim preciznije taksonomske analize, dobiti i kvalitetnija tafonomska analiza, što će u konačnici rezultirati cjelovitijim interpretacijama arheoloških pitanja.
Full text
Available for:
IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UL, UM, UPUK
Prispevek se osredotoča na slovensko zbirateljsko kulturo vzhodnoazijskih glasbil s posebnim poudarkom na glasbenih instrumentih, ki jih najdemo Skuškovi zbirki (Slovenski etnografski muzej), zbranih ...konec 19. in v začetku 20. stoletja. Skuškovo zbirko sestavljajo različne vrste glasbil, predvsem kordofoni, kot so kitajske cimbale yangqin, lutnja pipa in gosli sihu, aerofoni, kot so ustne orgle sheng, in idiofoni, med katerimi najdemo viseče zvonce in veliki gong. Gre za redko zbirko kitajskih instrumentov v Sloveniji, o kateri še ni veliko napisanega, tako zbirka ni znana širši javnosti ali strokovnjakom s področja muzikologije in glasbenim izvajalcem. Da bi zbirka pridobila prepoznavnost in nadaljnjo obravnavo med glasbenimi zbirkami neevropskih kultur in nasploh v Sloveniji, je glavna naloga pričujočega prispevka zagotoviti identifikacijo in osnovno predstavitev glasbenih predmetov, pri čemer so ponovno revidirani predhodni zapisi o njih iz muzejskih inventarijev. Avtorica izpostavi Skuškovo zbirko kitajskih glasbil ter z glasbo povezane predmete iz drugih vzhodnoazijskih zbirk v Sloveniji, zlasti zbirke Alme Karlin (Pokrajinski muzej Celje) in Azijske zbirke (Pokrajinski muzej Celje), zagotovi identifikacijo doslej nekategoriziranih predmetov ter omogoči vpogled v dosedanje razstave zbirke glasbil. Prav tako je izpostavljena problematika trenutnega stanja glasbenih instrumentov in njihove nadaljnje restavracije.
Razni družbenopolitični in gospodarski dejavniki so postopno povzročili obsežno zanemarjanje, propadanje, zlorabo in izgubo javnih prostorov v Sarajevu. Navzkrižje zasebnih in javnih interesov je na ...mestu pustilo dejanske sledi in v takih okoliščinah se zdi Lefebvrov koncept pravice do mesta še toliko pomembnejši. Z vidika sodobnega urbanega razvoja Sarajeva se navedena pravica nanaša na pravico do oblikovanja, uporabe, ponovne uporabe in ponovne aktivacije zanemarjenih skupnih prostorov v mestu. Kot je razvidno že iz naslova članka, je ključno vprašanje, s katerim se avtorici ukvarjata, komu javni prostor sploh pripada. V raziskavi najprej določita ključne težave, povezane s propadanjem javnih prostorov, nato pa ovrednotita prevladujoče načrtovalske pristope in občasne pobude od spodaj navzgor. Predpostavljata, da so razpršenost in pomanjkanje ustreznih geoprostorskih podatkov o javnih prostorih ter nesoglasja med glavnimi deležniki med ključnimi vzroki proučevanega problema. Predstavili sta tudi metodologijo za uvedbo obsežne, prosto dostopne interaktivne geoprostorske podatkovne zbirke kot platforme za strateško načrtovanje, oblikovanje, razvoj in vzdrževanje javnih mestnih prostorov.
U radu se analizira odnos prema višeznačnosti latinskoga leksema exemplum. Problematika žanrovskog pitanja exemplum-a i njegove uporabe još i danas predstavlja izazov raznim istraživačima. Riječ je o ...pojmu kojim su se u srednjemu vijeku najčešće označavali kratki narativni oblici (egzempl u užem značenju) i retoričke figure. Autori srednjovjekovnih tekstova, uključujući i Johannesa Herolta kao autora zbirke propovijedi prema kojoj su nastali glagoljski Disipuli, njime su označavali ona mjesta u tekstu koja su bila obuhvaćena egzemplifikacijom. U glagoljskim Disipulima na mjestu lat. exemplum-a pojavljuju se leksemi iz triju idioma: eksempl, pelda, prilika. Istraživanje podznačenjskih valera navedenih triju bliskoznačnica pokazalo je postojanje određene dosljednosti u njihovoj uporabi. Exemplum se prevodi kao pelda kada se odnosi na paradigmatski primjer, znatno rjeđe na retoričku figuru. Prilika se pojavljuje na mjestima na kojima je exemplum označavao retoričku figuru, biblijsku parabolu, samo katkad paradigmatski primjer. Srednjovjekovni exemplum kao kratki narativni oblik prevodi se isključivo atinizmom eksempl. U radu se istražuje pokušaj razlikovnoga terminološkoga obilježavanja latinskoga pojma u glagoljskom rukopisu s ciljem utvrđivanja načela na temelju kojih se provodio izbor triju bliskoznačnica.
One of the largest text groups preserved in medieval written sources can be identified as exempla. Yet, their definition as a (small) genre remains open with respect to many aspects. Some of their traits show a certain degree of overlapping with the parable, paradigm, and simile. Exempla are often incorporated into medieval sermons, as is the case in the analysed source: the Glagolitic collection Disipul (the Croatian translation from Latin of Johannes Herolt’s Sermones Discipuli). Medieval authors, among them Herolt, used the term exemplum in various places in texts which had the general function of exemplification. Exemplum is a term which in the Middle Ages was used to denote short narrative forms (exemplum in the narrower sense) and rhetorical figures. The Croatian Glagolitic Disipul has three lexemes from various idioms (eksempl, pelda, prilika) that were used to translate the single Latin term exemplum. The study of different semantic connotations of these lexemes showed that they were used with a certain degree of consistency. Exemplum is translated by the lexeme pelda when it denotes a paradigmatic example, but rarely when it denotes a rhetorical figure. The lexeme prilika is used in places where exemplum pertains to a rhetorical figure, a Biblical parable, but rarely when it pertains to a paradigmatic example. Yet where the Latin exemplum denotes a short narrative form, it is translated exclusively as eksempl. It was possible to determine that short narratives (eksempl) were clearly differentiated from the person/act/virtue to be admired and imitated (pelda, prilika).The analysis of the effort of the Croatian Glagolitic translator to use certain terms consistently also indicates which principles he was guided by when deciding which of the three lexemes to choose when translating the Latin exemplum. This allows us to draw the conclusion that, in the context of the ambiguity of the Latin term exemplum, the Croatian translation of the sermon collection Disipul is unique, as it is among the earliest testimonies to a Croatian translator’s effort to introduce a measure of accuracy and stability in the use of terminology.
U tekstu je riječ o likovnoj zbirci feričanačke grane slavonske plemićke obitelji Mihalović koja dosad nije bila poznata široj javnosti. Temeljem uvida u likovna djela koja se čuvaju u njihovoj ...palači na Gornjem gradu u Zagrebu rekonstruiran je tijek stvaranja kolekcije u kontekstu obiteljske povijesti. Istražuju se i transferi likovnog materijala između Mihalovića i s njima rodbinski povezanih plemićkih obitelji Schaffgotsch, Pejačević i Kégl von Csala, te mogući prijenosi umjetnina iz drugih posjeda Mihalovića (Čepin, Kerestinec). U tekstu se posebno obrađuju djela Maksimilijana Vanke u zbirci Mihalović te slikarov odnos s članovima obitelji koji su se istaknuli kao mecene i ljubitelji umjetnosti.
U radu se propitkuje mjesto nastanka opsežne rukopisne zbirke usmene književnosti nastale u 19. stoljeću, a pohranjene u Matici hrvatskoj pod imenom uglednoga hrvatskoga kulturnog djelatnika Đure ...Deželića. Budući da u rukopisu nisu navedeni točno mjesto zapisa niti imena kazivača, o lokalitetu se, kao i o samim zapisivačima, nastoji doznati kroz analizu tadašnjega hrvatskoga teritorijalnog ustroja te kroz jezik, odnosno narječje samoga zapisa usmenih lirskih pjesama. Iz istraživanja se zaključuje da sam Deželić najvjerojatnije nije sudjelovao u stvaranju te rukopisne zbirke kao zapisivač.
This work analyses the place of origin of the extensive manuscript collection of oral literature compiled in the 19th century and stored in
Matica hrvatska under the name of the eminent Croatian cultural worker Đuro Deželić. As the manuscript does not state the exact place of the copying or the narrators’ names, the locality, as well as the copyists themselves, is sought through the analysis of the then Croatian territorial organization and through the language or dialect in which the oral lyric poems were written. It is assumed that Deželić or someone
else in Matica hrvatska supplemented the existing manuscript when he received new copies from an individual copyist. The description and analysis of this oral literature collection reveal that it contains a large corpus of lyrical poems written in the Štokavian and Kajkavian dialects, and that the places of origin are related to central Croatia, whereas the Kajkavian part originated in the Križevci region. The research concludes that the manuscript was created by five different copyists living in several Croatian environments, and that Deželić himself most likely did not take part in the creation of that manuscript
collection as a copyist, although 1877 he stored it under his own name in Matica hrvatska.
O narudžbama djela kod bolonjskoga slikara Giovannija Francesca Barbierija zvanoga il Guercino svjedoči umjetnikova Knjiga računa, gdje je 9. kolovoza 1632. zabilježen predujam za narudžbu slike „sv. ...Tome apostola u polufiguri, za gospodina pukovnika iz Bologne”. Dugo godina slika se smatrala izgubljenom, a onda su u posljednjih desetak godina objavljene dvije, kojima pridružujemo i treću, iz zbirke biskupa Kokše. Za atributivno određenje zagrebačke slike važno je poznavanje rada u Guercinovoj obiteljskoj radionici, čiji su članovi uz uobičajenu pomoć umjetniku izrađivali i radioničke replike prema tržišno traženim djelima.
The artist’s book of accounts testifies to the commissions of works from the Bolognese painter Giovanni Francesco Barbieri, known as il Guercino, where on August 9, 1632, an advance payment for the commission of the painting ”St. Thomas the Apostle in half-figure, for Mr. Colonel from Bologna”. For many years, the painting was considered lost, and then in the last ten years, two were published, to which we also add the third, from the collection of Bishop Kokša in Zagreb. For the attributive determination of the Zagreb painting, it is important to take into account the work in Guercino’s family workshop, whose members, in addition to the usual assistance to the artist, also made workshop replicas of works in demand on the market.
PDF
