Alergijski rinitis i astma sastavnice su alergijskog sindroma jedinstvenih dišnih putova. Ove kliničke entitete karakterizira snažna epidemiološka povezanost, slični genski i okolišni čimbenici rizika te činjenica da je alergijski rinitis izravni čimbenik rizika od nastanka astme. Imunopatologija astme i rinitisa gotovo je identična, a postoje brojni histopatološki dokazi sličnosti kroničnog rinitisa i sinuitisa te ovih entiteta i astme. Koncept jedinstvenih dišnih putova ima izravne dijagnostičke i terapijske implikacije. Dijagnostičke implikacije podrazumijevaju potrebu dijagnostičkih postupaka za dokaz bolesti gornjih i donjih dišnih putova bez obzira na to da li bolesnik potvrđuje simptome rinitisa ili astme. Terapijske se implikacije, u cilju maksimalnoga terapijskog učinka odnose na potrebu liječenja bolesti na obje razine. Znatan napredak u razumijevanju patofiziologije alergijskog sindroma dišnih putova nije rezultirao većim terapijskim pomacima. Suvremeno liječenje temelji se na primjeni učinkovite protuupalne terapije na obje razine, poglavito intranazalnih i inhalacijskih kortikosteroida, dok neki bolesnici mogu imati koristi i od antileukotrijena i specifične imunoterapije. Eventualne buduće terapijske mjere mogle bi se temeljiti na modificiranju interakcije ciljnih organa, sluznice nosa i dišnih putova i koštane srži.