Simbiotička priroda odnosa ljudi i životinja vidljiva je i postojana kroz povijest, a istraživanja pokazuju da se ne radi o jednostavnom odnosu uzajamne koristi, već da ti odnosi mogu uključivati i emocionalnu i socijalnu komponentu. Suradnja ljudi i životinja postoji još od davnih dana, od korištenja životinja kao prijevoznog sredstva, pomoć pri lovu, pomoć pri kontroli populacije glodavaca, sredstvo zaštite, sport i zabavu, sredstvo komunikacije, ali i u socijalizacijske svrhe. U današnje vrijeme, jedna od najčešćih uloga životinja je uloga kućnog ljubimca. Ljudi kućnim ljubimcima pridaju veliku važnost, a to se posebice odnosi na djecu, koja se uz njih uče odgovornosti, empatiji i poštovanju granica te kroz druženje sa životinjama ostvaruju socijalnu interakciju. Životinje mogu biti uključene i u praksu pomagačkih djelatnosti i to upravo kroz intervencije potpomognute životinjama koje uključuju sve one aktivnosti gdje je životnija uključena s pomagačkom ili terapijskom namjenom. U ovom radu bit će prikazan pregled spoznaja o značaju kućnih ljubimacaza djecu kao i mogućnosti intervencija potpomognutim životinjama u radu s djecom i mladima.