Turizam kao pokretač mnogobrojnih pozitivnih društvenih i ekonomskih funkcija postao je nezaobi-lazna i vrlo značajna sastavnica suvremenog društva. No, turizam kao odraz, lakmus i zrcalo tog društva, kao proturječna pojava, u svojem biću sadrži i sve više veliki broj negativnih posljedica i obilježja, koje se manifestiraju u različitim područjima i oblicima na prirodu i društvo. Ovo istraživanje bavi se pitanjima prirodnih, prostornih, socijalnih te socioekonomskih eko¬loških posljedica i sukoba koji nastaju i koje se množe u turizmu, a odnose se na »prirodne« i »ljudske« ili humane ekologije, sve u »pokušaju« ovladavanja tih posljedica i konflikata na primjeru hrvatskog turizma. U vremenu kada prevladava održivi ili podrživi koncept razvoja društva u kojem ekološki aspekti i zaštita prirodnih i ljudskih dobara (resursa) ima prvorazrednu ulogu, to je za turizam (koji se »oslanja« na prirodu i sveukupnu baštinu) i posebno za hrvatski turizam od presudnog značenja. Ovaj rad, kao i drugi radovi iz problematike ekologije i turizma, s obzirom na međuovisnost, ali i proturječnosti ovih pojmova, može pridonijeti da se u teoretskom i empirijskom pogledu stvaraju pretpostavke, hipoteze i argumenti za mozaiciranje jedne nove posebne ekološke discipline, tzv. ekologije turizma ili ekologije u turizmu. Ovaj članak je segment iz autorovog vlastitog istraživanja (znanstvenog projekta) pri Ministarstvu znanosti i tehnologiju RH, pod nazivom »Socijalna i ekonomska proturječja hrvatskog turizma«.