Slikovne metode u onkologiji omogućile su ranije dijagnosticiranje malignih oboljenja, brižljivije praćenje tijeka bolesti i ranije otkrivanje lokalnog recidiva ili diseminacije bolesti te bitno pridonijele činjenici da se danas karcinom smatra kroničnom bolesti. Slikovne metode dijelimo na one kojima prikazujemo morfologiju organa i tkiva i one kojima prikazujemo funkciju, odnosno metabolizam organa i tkiva. Prije odluke o odabiru slikovne metode nužno je postaviti kliničko pitanje i cilj koji želimo postići određenom pretragom. Također je važno slijediti i dijagnostičke algoritme u postavljanju indikacije za slikovne pretrage. Problem s kojim se susreću liječnici opće medicine je i moguća štetnost od (pre)čestih snimanja.