Katastrofe su događaji koji donose velika pustošenja ljudskoj vrsti, i to na više razina – životnoj, sociološkoj, materijalnoj, kulturološkoj i sl. Porast upozoravajućih čimbenika na mogućnosti katastrofa i njihovo uvažavanje nagnalo je Svjetsku zdravstvenu organizaciju na proglašenje 1990-ih dekadom u kojoj treba djelovati na smanjivanje prirodnih katastrofa. Takva odluka pokrenula je niz istraživanja o nesrećama koja su se fokusirala na prevenciju, odgovarajući odgovor i rehabilitaciju u kontekstu pojma public health emergency (javnozdravstvene hitnoće/intervencije). Kao rezultat toga danas je povećano uvažavanje vitalne uloge koju zdravstveni djelatnici imaju u «scenarijima» katastrofa. Zdravstveni djelatnici imaju i stručno znanje i vještine kojima mogu ublažiti patnju i pružiti zdravstvenu skrb, pa time predstavljaju važan segment djelovanja u katastrofama, ali bez treninga i formalne izobrazbe za postupanja u katastrofama takvi zdravstveni djelatnici ne mogu uvijek prikladno reagirati. Zdravstveni menadžment katastrofa uključuje različite razine djelovanja zdravstvenih djelatnika u svakoj od faza ciklusa katastrofa, te podrazumijeva njihovu organiziranost i organizirano vođenje. Razvoj europskog i svjetskog sustava ranog obavješćivanja o kriznim situacijama, obrazovanja zdravstvenih djelatnika za postupanje u katastrofama, te odgovarajućeg zdravstvenog menadžmenta katastrofa pridonijet će nužnom unapređenju svih oblika pripremljenosti za krizne situacije kako bi one bile prevladane sa što manje ljudskih žrtava i drugih posljedica.