Ime Isusovo je prema dugoj liturgijskoj tradiciji nedjelja između Nove godine i Bogojavljanja. Katolički Hrvati u Mađarskoj sa Mađarima zajedno, isto kao i Hrvati u Hrvatskoj, prigodom susretnja jedan drugog rado pozdravljaju sa Hvaljen Isus! Uvijek hvaljen, odnosno s raznim dijalektalnim varijantama ove arhaične formule, koja je proširena u katolika Srednje-Europe, ali u zapadnim i u južnim zemljama nije. S imenom Isusovim se hrvatski živalj u Mađarskoj služi od starih vremena, u svim prigodama, kada se zatraži njegova pomoć. Naime, ne počinje se dan bez upute poziva k Njemu, neide se na spavanje, poglavito djeca kazuju molitvice, ne sjeda se za stol i blaguje, dok mu se ne obrate, ne reže se kruh, ne jede se prvo voće i povrće bez spomena njegova svetog imena, ne održavaju se čak ni razni obredi: krštenje, svatovi ili sprovod, da se ne bi spomenulo ime Isusa Krista i da se ne zatraži od njega blagoslov i pomoć, što dovodi do sreće. Veliki broj hrvatskih pučkih molitvica čuva razne slojeve iz starine, iz skupne nam bogate kršćanske tradicije. No, čak i u pučkom liječenju traži se Isusova pomoć.