Posljednjih nekoliko godina sve se više prepoznaje potreba sustavnih istraživanja fenomena vršnjačkog nasilja u hrvatskim školama i njegovih različitih manifestacija vezanih uz socio-demografska obilježja počinitelja i žrtve. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati učestalost pojedinih oblika vršnjačkog zlostavljanja u dvije točke mjerenja, na početku i nakon prve godine provedbe intervencijskog programa. Ispitivanje je provedeno u 11 osnovnih škola u različitim dijelovima Hrvatske. Pokazalo se da su dječaci češći počinitelji vršnjačkog nasilja u oba mjerenja. U prvom mjerenju postoje očekivane spolne razlike u obrascu izloženosti pojedinim vrstama nasilja, prema kojima su djevojčice više izložene različitim oblicima socijalne izolacije i relacijske agresije. Utvrđeno je da učenici u drugom mjerenju znatno češće izjavljuju da su bili nasilni ili žrtve nasilja jednom ili dvaput u odnosu na prvo mjerenje, dok je broj onih koji nisu bili ni nasilnici niti žrtve manji. Spolne razlike u drugom mjerenju nisu utvrđene. Također, učenici u drugom mjerenju rjeđe navode neke oblike nasilja poput prijetnji, uzimanja i uništavanja stvari, fizičke agresije, laganja, i širenja glasina, te izrugivanja. Ove razlike se mogu pripisati povećanoj senzibilizaciji na različite oblike nasilja nastaloj tijekom provedbe intervencijskog programa, što dovodi do njihovog jasnijeg prepoznavanja, ali i učinkovitijeg suzbijanja.