Starenjem populacije povećava se i broj osoba oboljelih od Alzheimerove bolesti, koja čini oko 2/3 svih demencija. Radi se o teškoj, progresivnoj i za sada neizlječivoj bolesti, koja se manifestira kroz gubitak kognitivnih i emocionalnih sposobnosti, gubitak pamćenja te nemogućnost samostalnog življenja što zahtijeva cjelodnevnu skrb o oboljeloj osobi. Uloga socijalnih služba i socijalnih radnika postaje od velike važnosti, ponajprije u vidu pomoći skrbnicima i oboljelim osobama tijekom svih faza bolesti, ali i nakon smrti oboljele osobe u vidu podrške obitelji. Skrbnici se suočavaju s različitim problemima, nedostatkom financijskih resursa i podrške šire okoline. Demencije u svim svojim oblicima i fazama, zbog svojih posebnosti i povećanja broja oboljelih, predstavljaju javno-zdravstveni problem i izazov kako za društvo u cijelosti tako i za samu struku socijalnog rada. Uloga socijalnih radnika u skrbi za oboljele osobe uključuje pružanje podržavajućih, terapeutskih i edukativnih usluga osobama oboljelima od demencije, članovima njihovih obitelji i ostalim skrbnicima.