Jedan od načina stjecanja glasačke kontrole nad dioničkim društvom je kroz provodenje korporativne akvizicije preuzimanja dioničkog društva. Stjecanjem glasačke kontrole većinski dioničar stječe mogućnost utjecati na donošenje ključnih odluka u društvu, čime može značajno utjecati na položaj ne samo manjinskih dioničara, već i znatno šireg kruga osoba. Nesporno je da provodenje ove korporativne akvizicije značajno utječe na položaj radnika, stoga se u radu analizira regulatorni okvir kojim je ureden položaj radnika u postupcima preuzimanja u europskom i hrvatskom zakonodavstvu. Analizirana rješenja usporeduju se s rješenjima zauzetima u slovenskom i francuskom zakonodavstvu. Dok je slovensko zakonodavstvo usvojilo rješenja koja su vrlo slična hrvatskom, francuski je zakonodavac dao veća prava radnicima kako u postupku preuzimanja, tako i u postponudbenom periodu. U radu se iznose i rezultati provedenog istraživanja na hrvatskom tržištu kapitala o korištenju radnika pravima koja su im dana Zakonom o preuzimanju dioničkih društava. Zaključuje se da se radnici koriste navedenim pravima, medutim u nedovoljnoj mjeri.