Inkluzija je sveobuhvatan i složen proces koji, u okviru socijalnog modela, potiče i usmjerava razvoj društva u kojem je svatko tretiran kao njegov jednakopravan član. Učenicima s teškoćama inkluzivna obrazovna politika osigurava dostupnost redovnog odgojno-obrazovnog sustava, uvažavanjem individualnih potreba i pružanjem podrške koja će osigurati razvoj njihovih potencijala. Uspješna implementacija inkluzivne politike u velikoj mjeri ovisi o pozitivnim namjerama učitelja prema inkluzivnom obrazovanju. Stoga je cilj ovog rada dati pregled cjelovitih znanstvenih radova koji su analizirali stavove, mišljenja i osposobljenost hrvatskih učitelja za provedbu inkluzivnog obrazovanja te utvrditi čimbenike koji su s njima povezani. Uz generalno proinkluzivne stavove prema inkluzivnom obrazovanju, istraživanja su identificirala i brojne prepreke, među kojima su najizraženiji nedostatna educiranost učitelja za provedbu inkluzivne prakse, nedostatna stručna podrška te nedovoljna materijalna opremljenost škola.Istraživanja jednoznačno ukazuju da postoji velika potreba za osiguranjem kvalitetnijih programaobrazovanja učitelja o poučavanju u inkluzivnim razredima tijekom formalnog obrazovanja, ali i kvalitetnija stručna pomoć u svakodnevnom radu s učenicima s teškoćama.