Cilj je bio ovoga istraživanja ispitati predviđa li odgađanje zadovoljstva – mjereno u osoba u dobi od šeste godine života – kasniji školski uspjeh, stres i dobrobit na kraju srednje škole više od spola i mentalnih sposobnosti. Također je ispitana strategija suočavanja sa stresom u odnosu na odgodu zadovoljstva i navedenih varijabli. U istraživanju je sudjelovalo 170 sudionika, od toga 94 djevojke i 76 mladića, učenika trećih i četvrtih razreda srednje škole. Istraživanje je bilo longitudinalnog tipa i provedeno je u dvije faze. Pritom su mentalne sposobnosti i odgoda zadovoljstva mjereni u dobi od šeste godine života, dok su mjere školskog postignuća (opći uspjeh), stres, negativne emocije te dobrobit (zadovoljstvo životom, zadovoljstvo radom škole i pozitivne emocije) prikupljene u drugoj fazi, kod istih sudionika, u dobi između sedamnaeste ili osamnaeste godine ili kod učenika trećih i četvrtih razreda srednje škole. Potvrđeno je da odgoda zadovoljstva više od mentalnih sposobnosti i spola predviđa kasniju razinu stresa te ukupnu psihološku dobrobit. Za školski uspjeh takvo predviđanje nije potvrđeno. Strategije suočavanja sa stresom također posreduju između odgode zadovoljstva u predškolskoj dobi i kasnije dobrobiti te stresa i negativnih emocija. Pritom strategije rješavanja problema i traženja socijalne potpore posreduju kod razine dobrobiti, a agresija i ljutnja te traženje socijalne potpore kod razine stresa i negativnih emocija.