Domoljubno društvo, koje je 1793. osnovao dubrovački vlastelin Miho Sorgo (1739.-1796.), smatra se prvim pravim prosvjetiteljskim društvom u Dubrovačkoj Republici, okrenutim praktičnosti i društvenoj angažiranosti, uz zauzimanje kritičnog stava prema dubrovačkoj stvarnosti, a pogotovo prema aristokratskoj oligarhiji u Senatu. Premda je Europa toga doba doživljavala duboke društvene i političke transformacije, statičnost dubrovačkih konzervativnih krugova nije dozvoljavala nikakve pokušaje reforme. Zbog toga se društvo reformista održalo tek godinu dana. U ovome radu prikazuje se razvoj akademske društvenosti u Dubrovniku do 18. stoljeća te osnutak, ciljevi i članstvo Domoljubnog društva. Posebna se pažnja poklanja temama sačuvanih govora i konceptu prosvijetljenog i starog vlasteoskog domoljublja te djelovanju vlastelina Toma Basseglija, čiji se prosvjetiteljski profil oblikovao tijekom boravka u Bernu, Göttingenu i Beču.