U radu su obrađeni konzervatorsko-restauratorski radovi na portretu Marije Terezije iz prve polovine 18. stoljeća. Slika je pripisana radionici Martina van Meytensa. Tehnika slike je ulje na platnu, a portret prikazuje Mariju Tereziju koja je kao ugarsko-hrvatska i češka kraljica vladala u doba Habsburške Monarhije od 1740. do 1780. godine. U svojoj je vladavini uvela brojne reforme u vanjskoj i unutarnjoj politici. Slika potječe iz ranog razdoblja njezine vladavine, a prikazuje je cijelim stasom u slavljeničkoj brokatnoj odori. Stoji kraj bogato izrezbarenog stola na kojem se nalazi svečano ukrašen jastuk s dvjema položenim krunama austrijskih nadvojvoda. Visina slike je 203 cm, a širina 140 cm. Specifičnost ove slike je da je imala dvije ranije restauratorske intervencije, 1857. i 1993. godine. U donjem desnom kutu slike, u sloju preslika, vidljiva je teško čitljiva signatura koja se najbolje razaznaje uz pomoć makrofotografije, a glasi Mayerwieser renoviert 1857, dok se u dostavljenoj dokumentaciji iz 1993. tumači da se na slici nalazi naziv Meytensen pinxit 1857. kojeg je Mayerwieser potpisao prilikom obnavljanja slike iste godine. Taj nam podatak potvrđuje da je naziv Mayerwieser renoviert 1857. nastao prilikom prve restauracije na slici u izvedbi austrijskog slikara Ferdinanda (?) Mayerwiesera. Tijekom restauracije 2014. godine komisijski je utvrđeno da se taj potpis neće uklanjati radi osjetljivosti slikanog sloja u tom dijelu slike. Signatura u donjem desnom kutu očišćena je samo površinski, stanjivanjem starog požutjelog laka vrlo blagim otapalima. Prilikom istraživačkih radova koja su uključivala tehnička ispitivanja i testove topivosti, zaključeno je da je u ranijim restauratorskim intervencijama uklonjena zelena boja s haljine i tirkizno plava s desnog rukava, a djelomično je uklonjena i tamna pozadina ispod koje se nazire arhitektura i draperija. S obzirom da je bilo potrebno utvrditi područje ostatka laka i preslika kao i sastav punila u prethodnoj intervenciji, pristupilo se dodatnim istraživačkim radovima koji su obuhvaćali IC i UV snimke, stratigrafiju slikanog sloja, probe uklanjanja sloja potamnjelog laka s nečistoćama i preslicima, te probe uklanjanja starih zakita. Stratigrafska analiza presjeka slikanog sloja pokazala je da je slika u restauraciji 1857. godine većim dijelom tonirana tamnom lazurom u čijem je sastavu pronađeno saharidno i proteinsko vezivo. Toniranje je bilo izvedeno bez prethodnog uklanjanja naslaga nečistoće i požutjelog laka. Analize XRF snimaka ostataka zelenog sloja preslika s haljine otkrile su barijevu bijelu i krom oksid zelenu. Ti su pigmenti otkriveni početkom 19. stoljeća što potvrđuje prethodni zaključak o prisutnosti velike količine preslika. Prilikom čišćenja prljavštine i preslika otkrivena je znatno svijetlija pozadina oko lika Marije Terezije. Nakon istraživačkih radova, čišćenja lica i poleđine slike, parcijalno su skinuti umetci platna i platnenih traka s rubova na poleđini slike. Slika je tretirana na toplinskom vakuum stolu radi dodatne konsolidacije i ravnanja. Prilikom tog postupka, spuštene su i blago izdignute krakelire na licu slike. Oštećenja su sanirana novim umetcima ranije prepariranog lanenog platna, iskrojenim prema obliku oštećenja, a pukotine na platnu spajane su pomoću pulveriziranog ljepila toplinskom špatulom. Nakon sanacije oštećenja, slika je s poleđine, kao i novo laneno dublirno platno, tretirana sintetskim ljepilom nakon čega je dublirana na toplinskom vakuum stolu. Nakon tog su postupka sanirana oštećenja u sloju preparacije. Slika je na kraju napeta na novo izrađeni drveni, križni klinasti podokvir. Podlaganje retuša izvedeno je u gvaš tehnici, u svijetlijoj nijansi lokalnog tona. Nakon podlaganja, slika je izolirana lakom. Završni retuš izveden je smolnim lazurama. Osim po svojoj umjetničkoj vrijednosti, slika je specifična i po svojim ranijim restauratorskim intervencijama koje su izazvale mnoge polemike u pronalaženju optimalnih rješenja za predmetnu restauraciju i konzervaciju koja je dovršena 2014. godine.