Kroz cijeli Novi zavjet nalazimo poticaje da oponašamo ili slijedimo primjer Krista, Pavla, pa čak i nekih drugih pobožnih ljudi. U Poslanici Filipljanima nalazimo taj poticaj da oponašamo, pripojen Pavlovoj teologiji progresivnog posvećenja. Posvećenje je u Filipljanima prikazano kao suobličavanje Kristu kroz spoznaju Njega, koja dolazi kroz trojni način Božje riječi (apostolskog učenja), unutarnjeg djelovanja Božjega Duha i oponašanja Krista, apostola Pavla i drugih pobožnih primjera. Pokušat ćemo oblikovati biblijsku teologiju posvećenja kroz oponašanje, ograničeni u svojoj analizi na Poslanicu Filipljanima. Prvi dio ovoga članka osvrće se na učenje o posvećenju u Filipljanima, s naglaskom na odlomke gdje Pavao izravno postavlja to pitanje: Filipljanima 1,9-11. 27-29; 2,12-16; 3,1-15. Drugi nas dio članka uvodi u biblijsko učenje o oponašanju, a zatim se osvrće na silaznu spiralu oponašanja: oponašanje Krista (Fil 2,5), oponašanje Pavla (Fil 3.17a; 4,9) i oponašanje Pavlovih vjernih oponašatelja (Fil 3,17b). U zaključku ćemo vidjeti da su oponašanje Krista i Njegovih vjernih oponašatelja sredstvo progresivnog posvećenja, sredstvo koje je i važno i često zanemareno, kako od onih koji bi trebali služiti kao primarni primjeri pobožnosti (duhovni vođe) tako i od onih koji bi se trebali učiti oponašanju. Throughout the New Testament, we find exhortations to imitate or follow in the steps of Christ, Paul and even some other godly people. In the Epistle to the Philippians, we find this exhortation to imitate incorporated into a Pauline theology of progressive sanctification. Sanctification in Philippians is portrayed as a conforming to Christ through the knowledge of Him, which comes through tripartite means of the Word of God (the Apostolic teaching), the internal work of God’s Spirit and the imitation of Christ, the Apostle Paul and other godly examples. We will aim at forming a biblical theology of sanctification through imitation restricted in our analysis to the Epistle of Philippians. First part of the article reviews the teaching of sanctification in Philippians, with an emphasis on passages where Paul directly addresses this issue: Philippians 1:9-11, 27-29; 2:12-16; 3:1-15. Second part of the article introduces us to biblical teaching on imitation, and then it reviews a downward spiral of imitation: imitating Christ (Phil. 2:5), imitating Paul (Phil. 3:17a; 4:9) and imitating Paul’s faithful imitators (Phil. 3:17b). In the conclusion, we will see that imitation of Christ and His faithful imitators is a means of progressive sanctification that is both important and often neglected, both by those who should serve as primary examples of godliness (spiritual leaders) and those who need to learn by imitating