Aktualnost istraživanja područja kriznog menadžmenta posebno je izražena zadnjih 20 godina u kojima se, između ostaloga, dogodila svjetska ekonomska kriza, a zatim i trenutačna gospodarska kriza uzrokovana proglašenjem globalne pandemije zbog pojave bolesti COVID-19. Nadalje, tržište je postalo globalno, poslovanje digitaliziranije, razvija se umjetna inteligencija, robotiziraju se procesi, itd. Može se zaključiti da su suvremeni uvjeti poslovanja kompleksni i dinamični s čime su i razlozi za potencijalni nastanak krize u poduzeću sve brojniji. Menadžeri u praksi često reagiraju na simptome krize koji se u pokazateljima boniteta i bilančnim pokazateljima u literaturi opisuju kao rani simptomi. Autori smatraju da takav način upravljanja krizom nije učinkovit jer se navedeni pokazatelji mogu definirati kao mjera razine krize u poduzeću, a ne kao rani simptomi krize. Adekvatan način prevencije krize prepoznavanje je ranih simptoma krize putem upravljanja poslovnim procesima. U literaturi je dokazano da je najveći broj kriza prouzročen unutrašnjim čimbenicima, a upravljanjem poslovnim procesima se te neusklađenosti rješavaju. Cilj rada je raspraviti i problematizirati trenutak prepoznavanja potencijalne krize u poduzeću, evidenciju iste, reakcije menadžera kao i ukazati na potencijalne mogućnosti i načine prevencije krize koje se posebno ogledaju u upravljanju poslovnim procesima. U radu se nakon uvoda objašnjavaju pojam i uzroci krize, rani simptomi krize kao I krizni menadžment i upravljanje poslovnim procesima. Na kraju rada je zaključak.