Samoregulacija učenja aktivno je participiranje u procesu učenja te podrazumijeva kognitivne, metakognitivne i bihevioralne procese koji obuhvaćaju strategije učenja i suradničko učenje. U osnovi je samoregulacije motivacija, koja se u školskim uvjetima može specifičnije odrediti u terminima ispitne anksioznosti, samoefikasnosti i intrinzične te ekstrinzične vrijednosti. Cilj je ovog istraživanja bio provjeriti postoji li razlika izmeðu muških i ženskih sudionika te izmeðu učenika petih i sedmih razreda u intrinzičnoj i ekstrinzičnoj vrijednosti, samoefikasnosti, ispitnoj anksioznosti, strategijama učenja i suradničkom učenju. Sudionici su bili učenici petih i sedmih razreda (N = 172) iz dviju osnovnih škola u Hrvatskoj. Nisu pronaðene razlike izmeðu muških i ženskih sudionika u intrinzičnoj i ekstrinzičnoj vrijednosti, samoefikasnosti, strategijama učenja i suradničkom učenju. Meðutim, rezultati su pokazali statistički značajne razlike u svim navedenim varijablama izmeðu mlaðih i starijih učenika. Slabija motivacija i samoregulacijsko učenje kod starijih učenika potvrðuju dosadašnja istraživanja na ovom području. Rezultati se promatraju u okviru razvoja ličnosti i teorije samoodreðenosti koja opisuje akademsku motivaciju, a time i samoregulaciju učenja.