Interakcije kroz igru značajan su dio djetetova razvoja jer potiču kognitivni, emocionalni i osobni rast djeteta. Za djecu s normativnim razvojem je uključivanje u maštovitu, prijatnu i socijalnu igru prirodni dio života. Djeca s autizmom suočavaju se s različitim nedostacima u području socijalne i kognitivne igre, što može predstavljati rizik za razvojne nedostatke i isključivanje djece s autizmom od strane druge djece. Igra, kao ključni aspekt života djeteta, zahtijeva stoga rano postupanje. Baš je ovdje značajna podrška odrasle osobe, da potiče igru djece s autizmom te im time omogućuje suradnju s drugom djecom i napredak u integriranom razvoju. Svrha je članka sažeti aktualnu literaturu, koja se odnosi na ponašanje u igri djece s autizmom, i pregled trenutno dostupnih intervencija koje odražavaju različite ciljeve razvoja djeteta.