Kao uvod u temu autor izdvaja nekoliko karakteristika Križevačkih pedagoških dana koje su omogućile da je taj regionalni skup učiteljstva prerastao u zapaženu znanstveno-stručnu manifestaciju. Jedna je od tih karakteristika i njegova interdisciplinarnost, a u toj karakteristici značajno je prisutna i psihološka komponenta. Među psihološkim doktrinama koje nalazimo u pedagoškoj praksi izdvojena su neka područja, primjerice zakonitosti razvojnih etapa u ontogenezi pojedinca, strukturiranje ukupne čovjekove ličnosti, različite vrste i modeli učenja, ličnost i kompetencije učitelja i slični psihološki koncepti. Zatim su analizirani primjeri konkretnih psiholoških tema, kako onih koje su obradili psiholozi stručnjaci, tako i primjeri dominantno pedagoških tema u koje su bili uključeni pojmovi i spoznaje iz područja psiholoških znanosti. U zaključku se ističe da su Križevački pedagoški dani u svojim programskim sadržajima potvrdili potrebu interdisciplinarnosti u rješavanju odgojno-obrazovne problematike i u tom sklopu pokazali na komplementarnost pedagoške i psihološke teorije i prakse.