Autor u članku analizira odnos cjeloživotnog učenja kao nove ideje u obrazovnoj politici i institucionalnih promjena u visokom obrazovanju. Osnovni naglasak u istraživanju je na ulozi ideja, interesa i institucija u promjeni obrazovne politike. Institucionalna promjena i nove ideje u politikama visokog obrazovanja su objašnjene implementacijom koncepta cjeloživotnog učenja unutar Olsenova četiri modela sveučilišta. Članak opisuje cjeloživotno učenje kao novu ideju koja donosi temeljne promjene s obrazovanja na učenje i premošćuje različite pozicije akademskog i strukovnog tercijarnog obrazovanja. Članak sugerira da promjene sveučilišta određuju interesi iz političkog i ekonomskog okruženja uz ograničeni utjecaj aktera iz akademske zajednice. U tom kontekstu analizira se utjecaj ideje cjeloživotnog učenja na razumijevanje, preskripciju i provedbu institucionalnih promjena u obrazovnoj politici te političko opravdanje tih promjena. Autor analizira promjene u javnom upravljanju, kurikulumu i pribavljanju sredstava pod utjecajem cjeloživotnog učenja. Članak opisuje promjene koje u kurikulumu i pribavljanju sredstava nastaju ulaskom netradicionalnih studenata. Naglašena su opravdanja za autonomiju sveučilišta, pristupačnost, priznavanje rezultata učenja, modularizaciju i postrukovljenje u kurikulumu. Kvalifikacijski okvir naznačen je kao dio reforme kurikuluma, ali i kao instrument javnih politika za nacionalne i europske političke i ekonomske ciljeve.