Mikotoksini su metaboliti plijesni koji se nalaze u namirnicama biljnog i životinjskog podrijetla i u stočnoj hrani. Najčešće plijesni koje kontaminiraju žitarice u umjerenoj klimatskoj zoni iz rodova su Fusarium i Penicillium. U krajevima s umjerenom klimom, s toksikološkog su gledišta najvažniji mikotoksini fumonizini, trihoteceni i zearalenon koje proizvode neki biotipovi vrsta Fusarium i okratoksini, citrinin i penicilinska kiselina koje proizvode neki biotipovi Penicilliuma i Aspergillusa. U tropskim i suptropskim krajevima čest je nalaz aflatoksina, metaboličkih produkata nekih biotipova vrsta Aspergillus. Zbog međunarodne trgovine hranom postoji mogućnost izloženosti ljudi i životinja aflatoksinima i izvan tropskih područja. Iznesene su agronomske metode i preporuke za skladištenje hrane biljnog podrijetla i krmiva koje su nužne za sprečavanje kontaminacije plijesnima i njihovim produktima. Opisane su metode dekontaminacije krmiva kao i uporaba dodataka krmivu koje se mogu rabiti kada zakažu metode prevencije onečišćenja mikotoksinima. Ove metode treba izbjegavati koliko god je to moguće jer povećavaju cijenu proizvodnje i mogu smanjiti prehrambenu vrijednost krmiva. Metodama dekontaminacije mikotoksini se ne mogu potpuno ukloniti, a primjenom nekih metoda mogu nastati njihovi toksičniji metaboliti. Budući da nema jedinstvene i pouzdane metode za dekontaminaciju mikotoksina u krmivu, naglašava se važnost preventivnih mjera.