Ovaj se rad bavi pitanjem negacije kroz analizu dvaju obilježivača, glagolskih prefiksa over- i out-, koji nemaju inherentno niječno značenje, ali koji se ponašaju kao niječno orijentirani obilježivači. Kroz primjenu pristupa usmjerenog na govornika, ti se obilježivači tumače kao sredstvo procjene neke vrijednosti u odnosu na subjektivnu granicu. Različiti semantički stupnjevi definirani su kao pojave u pojmovnoj domeni te se negacija tako smatra izričajem promjene, koja je rezultat nadilaženja uobičajenih granica do te mjere da je moguće i izlaženje iz domene. Tako overbook i overdo primjerice, impliciraju pretjerivanje, dakle “neimanje očekivane vrijednosti”. Navedeni obilježivači proučavaju se u kontekstu te su izdvojeni iz velikog korpusa govorenog i pisanog engleskoga.