Prije 25 godina, točnije 25. srpnja 1978. godine u engleskom gradu Oldhamu rođeno je prvo dijete metodom asistirane reprodukcije FIVET, kolokvijalno nazvano "dijete iz epruvete". Ono stoje u to vrijeme bila senzacionalna vijest, danas je, čini se, postalo liječničkom rutinom. Naime, diljem svijeta je do danas ovom metodom rođeno više od 300 tisuća djece. U široj populaciji reprodukcijska medicina nailazi na odobravanje i sve više supružnika koji ne mogu prirodnim putem dobiti djecu, pribjegavaju ovoj metodi oplodnje. U prvom dijelu rada autor iznosi povijesni pregled razvitka i važne etape reprodukcijske medicine. U drugom dijelu rada analiziraju se biomedicinski elementi različitih metoda potpomognute oplodnje, s osobitim naglaskom na in vitro fertilizaciju i prijenos zametaka (FIV/ET). Kod ove metode bitno je razlikovanje između heterologne i homologne umjetne oplodnje. U trećem dijelu autor izlaže naučavanje Crkvenog učiteljstva o problemima medicinski potpomognute oplodnje. Heterologna umjetna oplodnja u suprotnosti je s dostojanstvom bračnih drugova i s bračnom istinitošću. Zamjensko materinstvo objektivna je pogrješka s obzirom na obveze majčinske ljubavi, bračne vjernosti i odgovornog materinstva. Sukladno tradicionalnom naučavanju o blagodatima braka i o dostojanstvu osobe, Crkva se i nadalje s moralnog stajališta protivi homolognoj oplodnji in vitro. U četvrtom dijelu autor analizira moralno-etičke aspekte reprodukcijske medicine i njezinih metoda. Pojedine metode reprodukcijske medicine još uvijek nisu dovoljno etički prodiskutirane, ni pravno zadovoljavajuće regulirane. Cilj izvantjelesne oplodnje prvotno je bio pomoći bračnim parovima koji su neplodni da ostvare želju za vlastitim djetetom. No, ubrzo Je došlo do proširenja ciljeva i tehnika (kriokonzerviranje embrija, istraživanje i eksperimentiranje na njima i s njima, preimplantacijska dijagnostika (PID), koja Je nezamisliva bez FTV-a, kao i kontrola kvalitete embrija, selektivni postupci: selektivni fetocid kod prekobrojnih embrija i kod višeplodne trudnoće, odbacivanje, tj. ubijanje viška embrija, donacija ili prodaja embrija ...). Očito je da se ovdje primjenjuju izrazito nehumane i nemoralne eugenetske strategije. Budući da su metode reprodukcijske medicine protuprirodne i budući da predstavljaju instrumentaliziranje i dehumaniziranje osobe, smatraju se nemoralnima i nedopuštenima, te ih treba odbaciti. Reprodukcijska medicina treba se dalje truditi u pružanju sigurnoga znanstvenog temelja za regulaciju rađanja koja će se oslanjati na pridržavanje prirodnih ritmova u prenošenju života i njegovanju prave bračne ljubavi.