Autor obrađuje utjecaj Erula na sjeveru Skandinavije i mogući smještaj njihove domovine u južnoj Skandinaviji. Remigracija erulskoga naroda s južne Evrope u Tul (Skandinaviju) te naseljavanje u susjedstvu preostalih Gauta (Gota) na početku 6. stoljeća n.e., kako je to opisao povjesničar Prokopije, može se promatrati po tragovima nomadske evrazijske konjaničke kulture u pokrajini Skaniji (nalazišta Sösdala, Fulltofta i Vennebo) u 5. stoljeću. Rune iz švedske pokrajine Blekinge i runski natpisi ek erilaR (što je možda značilo “Ja Erul”), mogu se usporediti s tragovima bizantskoga utjecaja na otoku Öland (uz južnu obalu Švedske). Autorov je zaključak da su erulski i drugi povratnici koji su služili u rimskim postrojbama vjerojatno imali važan utjecaj na željeznodopska društva u južnom dijelu Skandinavskoga poluotoka.