Otkriće antibiotika smatra se jednim od najvažnijih otkrića u povijesti medicine. Poslije pedesetak godina upotrebe antibiotika bakterije su postale rezistentne na mnoge od njih. U svrhu sprečavanja daljnjeg rasta rezistencije bakterija antibiotike treba propisivati što racionalnije. Antibiotici nisu ni antipiretici ni antivirotici. U rutinskoj ambulantnoj praksi teško je ili praktički nemoguće odlučiti je li infekcija uzrokovana bakterijom ili virusom. Kod diferencijalne dijagnoze treba se poslužiti raspoloživim jednostavnim dijagnostičkim testovima. U svrhu odabira pravog antibiotika liječnik treba imati na umu viπe stvari: antibakterijski spektar, farmakokinetičke osobine, dobru podnoπljivost, farmaceutski oblik. Najveći dio iz skupine djece s bakterijskim infekcijama čine dojenčad i djeca mlađa od 5 godina. Kod peroralne terapije djeci te dobi treba propisati suspenziju. Peroralni antibiotici koji se najviπe rabe u pedijatriji jesu: penicilini, cefalosporini, makrolidi, klindamicin, trimetoprim/sulfametoksazol i u starije djece tetraciklini.