Sve ubrzaniji ritam globalne tržišne utakmice nameće nova pravila i promjene u poslovnom okruženju: poslodavci zahtijevaju drugačiji profil zaposlenika i vrednuju specifične odlike kao što su fleksibilnost, sposobnost timske suradnje te posjedovanje empatijskih i društvenih vještina. Uspješne i napredne organizacije, svjesne kako „meke“ vještine predstavljaju idealan alat za kreiranje emocionalno inteligentne i timski orijentirane radne klime, usvajaju nove filozofije upravljanja organizacijama, prema kojima čovjek, bilo da se radi o zaposleniku ili klijentu, postaje žarištem same organizacije. Takav novi koncept organizacijske kulture uključuje novi pristup prema zaposleniku, prema kojemu čovjek više nije percipiran kao automatizirani alat za ostvarivanje organizacijskih ciljeva, već kao suradnik i najcjenjenija kapitalna vrijednost organizacije. S obzirom na to da je Hrvatska tranzicijska zemlja, koja kreiranjem novih vrijednosnih i kulturnih okvira pokušava uspostaviti temelje za konkurentnije poslovno okruženje, zanimalo nas je kako zaposlenici grada Zagreba percipiraju razinu empatije u njihovom radnom okruženju. Istraživanje provedeno na uzorku od sto trideset ispitanika pokazalo je ohrabrujuće rezultate u odnosu na percipiranu razinu empatije u horizontalnoj i vertikalnoj internoj komunikaciji. Međutim, rezultati vezani uz organizacijsku kulturu kao temelj razvoja empatije još uvijek naginju negativnijoj percepciji.