U suvremenom hrvatskom lutkarstvu uočavaju se dvije, oštro suprotstavljene, skupine predstava. Jednu skupinu režiraju glumci, glumci lutkari, odgojitelji ili pripadnici drugih profesija. Premda i među njima ima donekle uspjelih predstava, one se uglavnom odlikuju nepoznavanjem osnovnih pravila zanata (nerežija). U istu skupinu ulaze i predstave koje režiraju dramski redatelji, čije predstave, i one loše i one malo bolje, pokazuju potpuno nepoznavanje, nerazumijevanje, dapače posvemašnju nezainteresiranost za specifičnost medija u koji kao da su zalutali. Vrlo često te su predstave posve sterilne, bezidejne, nemaštovite i potpuno nelutkarske (antirežija). Na drugoj su strani predstave koje režiraju talentirane i školovane lutkarske redateljice, čije se predstave odlikuju potpunim skladom ideje i provedbe, ravnotežom misli, emocije i forme (režija, dapače autentična lutkarska režija).