Riječka spisateljica Ljubica Kolarić-Dumić ponudila je u svojoj slikovnici Ja se mraka ne bojim osebujan pokušaj prevladavanja straha i nemoći. Potaknut primjerenim estetskim dosegom i humanom porukom netipične stihovane uspavanke, autor teksta propituje mogućnost njezine uporabe u nastavi početnoga čitanja i pisanja u nižim razredima osnovne škole, posebice u okviru interpretativnoga sustava lektire. Uz predstavljanje stvaralaštva Ljubice Kolarić-Dumić, u teorijskom se dijelu raspravlja o problemu čitanja i literarnoj komunikaciji u nastavi, a u empirijskom su dijelu prikazane konceptualne osnove istraživanja učeničke recepcije slikovnice Ja se mraka ne bojim. Istraživanje je provedeno u sedam županija – 9 gradskih i 7 prigradskih osnovnih škola, na uzorku od 986 učenika razredne nastave. Dobiveni rezultati pokazuju kako priča djeluje poticajno i daju smjernice za prevladavanje neugodnih iskustava. Slikovnica poetskoga tipa Ljubice Kolarić-Dumić nadaje se kao poticajan lingvometodički predložak ne samo u funkciji razvoja rane pismenosti već i estetskoga sazrijevanja malih čitatelja.