Glavni cilj istraživanja bio je utvrditi odnos između afektivne privrženosti i točnosti u dekodiranju facijalnih ekspresija osnovnih emocija (ljutnja, prezir, gađenje, strah, sreća, tuga i iznenađenost). Pretpostavka je bila da će kod viših razina dimenzija (anksioznost i izbjegavanje) biti niža razina uspješnosti prepoznavanja facijalnih ekspresija. U istraživanju je sudjelovalo 249 studenata različitih profesionalnih orijentacija s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Nišu, Srbija. U spolnoj strukturi muškarci su bili zastupljeni s 23,7 % (59 muškaraca), a žene sa 76,3 % (190 žena). Prosječna dob iznosila je 22,13 (SD = 1,596) godina. Instrumenti - Kao podražaj upotrijebili smo zbirku fotografija, Matsumoto and Ekman’s Japanese and Caucasian Facial Expressions of Emotion (JACFEE, 1988.). Primijenjen je i ECR-r upitnik za evaluaciju obrazaca afektivne privrženosti (Fraley, Waller i Brennan, 2000.). Potvrđena je hipoteza o vezi između dimenzija afektivne privrženosti (izbjegavanje i anksioznost) i uspješnosti u prepoznavanju osnovnih emocija (ljutnja, prezir, gađenje, strah, sreća, tuga i iznenađenost). Dimenzije afektivne privrženosti (izbjegavanje i anksioznost) negativno su povezane s uspješnosti ispitanika u prepoznavanju facijalnih ekspresija emocija.