Sve brojniji znanstvenici ističu kako kategorička strukturiranost podjele na različite discipline u visokom obrazovanju ne može dovoljno dobro odgovoriti na kompleksne izazove suvremenog društva. Sukladno, ističu prednost interdisciplinarnih pristupa – pristupa kreiranju znanja koja uključuju istraživačka polja iz različitih disciplina – kao jedan od mogućih odgovora na takve suvremene izazove. Ovaj se rad kritički osvrće na teoriju i praksu, te sukladno tome konceptualizira interdisciplinarnost u visokom obrazovanju koristeći se integrativnim pregledom literature te pregledom strateških dokumenata visokoobrazovnih institucija u svijetu i Hrvatskoj. Rezultati teorijske analize pokazuju porast popularnosti interdisciplinarnih pristupa te sve brojnije rasprave vezane za povezane prednosti i izazove. Rezultati kritičkog osvrta na praksu pokazuju da najbolja sveučilišta u svijetu uključuju interdisciplinarnost u svoje strateške planove te operacionaliziraju navedeno u praksi. Naprotiv, u visokoobrazovnim institucijama u Hrvatskoj interdisciplinarnost se većinom postavlja kao programatska vrijednost, dok se u praksi dominantno razmišlja disciplinski, to jest, kroz podjelu na fakultetske odjele i vezane specijalizacije.