Ovaj pregledni članak daje sažetak studija objavljenih od 2010. godine o djelovanju atrazina i terbutilazina na parametre oksidacijskog stresa (osobito lipidnu peroksidaciju i antioksidacijske enzime) u eksperimentalnih životinja i ljudi. Općenito je utvrđeno da izloženost eksperimentalnih životinja atrazinu i terbutilazinu najviše utječe na njihovu antioksidacijsku obranu i u manjoj mjeri na lipidnu peroksidaciju, ali učinci variraju ovisno o vrsti, spolu, dobi, koncentraciji herbicida i trajanju izlaganja. Većina studija uključivala je vodene organizme kao korisne i osjetljive bio-pokazatelje onečišćenja okoliša i važan dio prehrambenog lanca. U laboratorijskih miševa i štakora promjene u markerima oksidacijskog stresa bile su vidljive samo nakon izloženosti visokim dozama atrazina. U svojem smo nedavnom izvješću iznijeli podatak da niske doze terbutilazina također mogu inducirati oksidacijski stres u Wistar štakora. Očigledno je da pri svakoj eksperimentalnoj procjeni toksičnih učinaka pesticida treba uzeti u obzir kombinaciju nekoliko biomarkera oksidacijskog stresa i antioksidacijske obrane u različitim tkivima i stanicama. Učinci identificirani u eksperimentalnim modelima trebaju se nadopunjavati i potvrditi epidemiološkim istraživanjima. To je važno ako želimo razumjeti utjecaj pesticida na ljudsko zdravlje i uspostaviti sigurnu granicu izloženosti.