Osnovni cilj rada bio je utvrditi dolazi li i u kojoj mjeri do promjene motoričkog statusa dječaka pod utjecajem treninga karatea te postoje li razlike u promjeni i razvoju razlicitih motoričkih sposobnosti pod utjecajem devetomjesecnog treninga karatea izmedu eksperimentalne grupe A (9-10 g.) i B (10-11 g.). Uzorak ispitanika cinili su dječaci karataši, učenici osnovnih škola, koji su u trenutku inicijalnog testiranja imali od 9 do 10 godina, i od 10 do 11 godina. Obje grupe podvrgnute su istom devetomjesečnom programiranom karate tretmanu koji je zajedno sa redovitom nastavom tjelesne i zdravstvene kulture utjecao na motorički status djece. Uzorak varijabli činilo je 12 varijabli za procjenu bazicnih i specifičnih motoričkih sposobnosti. U skladu sa postavljenim ciljevima ovoga rada, rezultati istraživanja potvrduju prvu postavljenu hipotezu da pojacana kineziološka aktivnost u vidu treninga karatea utjece na kvalitativne i kvantitativne promjene motoričkog statusa djece karataša. Takoder je potvrdena i druga hipoteza da postoje razlike u promjeni i razvoju razlicitih motoričkih sposobnosti (brzine frekvencije pokreta, eksplozivne snage tipa skoka i bacanja) pod utjecajem devetomjesečnog treninga karatea izmedu eksperimentalne grupe A (9-10 g.) i B (10-11 g.). U latentnom prostoru na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da je devetomjesecni programirani karate trening prouzročio pozitivne promjene motoričkih sposobnosti deveto- i desetogodišnje djece karataša.