Isticanje razvojnih sposobnosti i učinaka što ih veliki gradovi izazivaju u društvenoj stvarnosti svoj je odraz našlo i u financijskom području. Tako su primjetne tendencije, posebice od kraja 1980-ih, izrazitije dinamične, razvojne uloge lokalnih/gradskih proračuna, odnosno proračunskog ponašanja kojem je glavni cilj poboljšavanje stanja i ostvarivanje određene koncepcije razvoja. To se označuje poduzetničkim modelom gradskog upravljanja izravno suprotnim dotadašnjem modelu temeljenom na redistributivnoj ulozi gradskih vlasti (Harvey). U hrvatskim prilikama pojam velikog grada uveden je 2005. U radu se nastoje istražiti obilježja proračuna velikih hrvatskih gradova, posebice u kontekstu opreke »statičnog« i »dinamičnog« proračunskog ponašanja, odnosno koliko je predložak postojećeg proračunskog modela u hrvatskim prilikama »pogodan« za učinkovito financiranje gradskog razvitka.