Babezioza pasa je multisistemska protozojska sepsa sa širokim rasponom kliničkih znakova od blagih do onih sa smrtnim ishodom. U veterinarskoj medicini još uvijek nisu pronađeni specifični biomarkeri sepse pa je stoga cilj ovog istraživanja bio ispitati markere koji se obilno koriste u humanoj medicini, ali su slabo istraženi u veterinarskoj medicini, a nikada kod babezioze pasa. U ovo istraživanje bilo je uključeno 97 pasa od kojih je u 72 psa dijagnosticirana babezioza dok je preostalih 25 bilo zdravo i korišteno kao kontrolna skupina. Kod svakog psa određene su koncentracije prokalcitonina (PCT) i aminoterminalnog dijela C-tip pronatrijuretičkog peptida (NT-pCNP). Zabilježena je statistički značajna razlika u koncentraciji PCT-a između zdravih pasa i bolesnih pasa prije i nakon antibabezijske terapije, no nije bilo statistički značajne razlike između preživjelih i uginulih. Naprotiv, nije zabilježena statistički značajna razlika u koncentraciji NT-pCNP-a između zdravih i bolesnih pasa, ali je nađena statistički značajna razlika između preživjelih i uginulih. Zaključno, PCT se kao i u humanoj medicini vjerojatno može smatrati dobrim markerom za otkrivanje i stupnjevanje SIRS-a samo u bakterijskim infekcijama, dok se NT-pCNP pokazao kao dobar prognostički marker ishoda babezioze pasa.