Grkljan sisavaca je organ koji predstavlja zaštitu od ulaska hrane u dišni sustav, a većini sisavaca služi i za proizvodnju zvuka. Iako je općenita anatomija grkljana kitova odavno poznata, detalji su slabo proučavani što je za posljedicu imalo razne nedosljednosti u dostupnoj literaturi, pogotovo na temu prirode dorzalnih parnih hrskavica aritenoepiglotične cijevi i nabora sluznice u grkljanskoj šupljini. Cilj ovog rada je iznijeti potanki opis struktura grkljana dobrog dupina (Tursiops truncatus, Montagu, 1821), pri čemu se kao smjernice rabe dobro upoznata anatomija grkljana domaćih sisavaca i čovjeka. Građa grkljana se proučavala na 7 dobrih dupina oba spola služeći se klasičnim metodama sekcije na svježim uzorcima i arhivskim uzorcima uščuvanim u 4 % -tnom formaldehidu razrijeđenim u vodi. Iako je pažljiva sekcija pokazala očigledne morfološke razlike u hrskavicama između dobrog dupina i kopnenih sisavaca, većina mišića koji se prihvaćaju za njih su odgovarajući kopnenim sisavcima. Iznosimo strukture koje su karakteristične za grkljan dobrog dupina kao što su: dva ligamenta koji nisu prisutni u čovjeka i domaćih sisavaca. Također, na temelju usporedbe s ljudskim i životinjskim grkljanima, zaključujemo da dorzalne, parne hrskavice aritenoepiglotične cijevi najvjerojatnije odgovaraju kuneiformnom izdanku domaćih sisavaca, a da se medijani i lateralni nabori sluznice grkljanske šupljine ne bi trebali poistovjećivati s glasnicama.