Opća teorija o sistemima pojavila se u samome središtu znanosti 20. stoljeća, šireći se spontano i postupo na gotovo sve razine i perspektive ljudskoga znanja o prirodnom i društvenom svijetu. U ovome radu razmatraju se i opisuju osnovni pojmovi opće teorije o sistemima, uvjeti i kontekst njena nastanka te njeni začetnici. S time u vidu, izložit će se razvoj znanosti (posebice fizike i biologije) i kako je on postupno doveo do opće teorije o sistemima, odnosno do cjelovite slike svijeta i života. Osnovni pojmovi vezani uz opću teoriju sistema jesu otvoreni sistemi, dinamička ravnoteža i samoorganizacija. Navedena razmatranja se u posljednjem dijelu ovoga rada smještaju u kontekst etike, odnosno onoga što jedan od teoretičara opće teorije o sistemima naziva operativna etika.