U novije vrijeme učestalo odbijanje anketa postaje sve izraženiji problem, jer dovodi u pitanje probabilističku prirodu uzorka, a time i vjerodostojnost anketom prikupljenih podataka. U radu smo nastojali istražiti razloge prihvaćanja i odbijanja ankete, analizirajući i uspoređujući odgovore što su ih dale osobe koje su anketu prihvatile u odnosu na one koje su je odbile. Pritom su nam kao referentni okvir služile teorije koje su se dosad rabile u pokušaju objašnjavanja anketnog odbijanja. Upitnikom o prihvaćanju i odbijanju anketa ispitan je uzorak od 408 Zagrepčana, od kojih je 293 pristalo na anketu, a 115 ju je odbilo. Pokazalo se je da među ponuđenim razlozima za pristanak na anketiranje najveću važnost imaju oni vezani uz anketare, dok su se kao najzastupljeniji razlozi odbijanja izdvojili oni vezani uz manjak vremena ili trenutačnu indisponiranost. Usporedba osoba koje su odbile u odnosu na one koje su pristale na anketu pokazala je da na odluku osoba sklonijih pristanku u većoj mjeri utječu razlozi vezani uz pomaganje anketaru i općenito procjena anketara, kao i veća vjera u smisao anketnih istraživanja te naglašenija potreba za izricanjem vlastita mišljenja. Razlozi odbijanja ankete grupiraju se u dva faktora: trenutačnu indispoziciju i odbojnost anketara. Istraživanje upućuje na to da se prihvaćanje, odnosno odbijanje, ankete u uvjetima tipičnoga anketnog istraživanja može najbolje objasniti teorijom prosocijalnoga ponašanja i pomaganja.