Kroz istraživanje značenja umjetnosti za razvoj osobnosti i stvaralačkog odnosa prema svijetu, propituju se mogućnosti integriranja nekih umjetničkih projekata kroz igru u pedagoške aktivnosti rada s djecom na predlošku principa rada estetičkog laboratorija kojeg je autor poznati filozof odgoja Pavao Vuk-Pavlović. Analiziranjem umjetničke prakse kao medija za prenošenje i razvijanje komunikacije te različitih načina priopćivosti ne samo estetskih doživljaja nego i etičkih prosuđivanja, nastoji se skicirati okvir za bogatije djetetovo izražavanje te kvalitetnije stimuliranje razvoja njegove osobnosti, individualnih i društvenih sposobnosti, kao pomoć odgoju u oslobađanju djetetovih potencijala, u stvaralačkoj otvorenosti prema budućnosti.