U radu se prikazuje i analizira recepcija ruskoga filozofa Nikolaja Berdjajeva (1874–1948) u Hrvatskoj tijekom 20. stoljeća. Prate se prijevodi njegovih članaka i knjiga, članci o Berdjajevu ili o njegovim djelima te utjecaj nekih Berdjajevljevih ideja na hrvatske mislioce. Na prve odjeke njegove misli u Hrvatskoj nailazimo već početkom stoljeća, a češće tijekom 1920-tih. U tom se razdoblju on najčešće percipira kao istočnokršćanski gnostik i ruski pravoslavni filozof. Intenzivnije se Berdjajev prihvaća u Hrvatskoj tijekom 1930-tih, kada postaje poznat i diljem svijeta, shvaćen kao jedan od predvodnika personalističkog pokreta koji je tada doživljavao svoj procvat. Tada se pojavljuju i prvi prijevodi njegovih djela: Novo srednjovjekovlje (1932), Istina i laž komunizma (1934), Sudbina čovjeka u suvremenom svijetu (1935) i Naziranje Dostojevskog na svijet (1936). Kako je personalistički pokret snažno utjecao na hrvatske katoličke mislioce, oni se najčešće pozivaju na Berdjajeva, Jacquesa Maritaina i Emmanuela Mouniera. Snažna personalistička kritika totalitarizama, a osobito komunizma, imala je trenutni odjek i u Hrvatskoj. U tome se ističu radovi Bonifacija Perovića, Nedjeljka Subotića, Jurja Paše, Eugena Anišića, Ante Katalinića, Stjepana Zimmermanna, Vendelina Vasilja i Dominika Barača. Pojavljuje se i negativna recepcija Berdjajeva, osobito u lijevo orijentiranim krugovima koja svoj vrhunac doseže nakon Drugoga svjetskog rata, a koju predvodi Miroslav Krleža. Uspon i nagovještaj pada marksističke ideologije obratno je razmjeran prisutnosti misli Nikolaja Berdjajeva u Hrvatskoj. U drugoj polovici stoljeća, osobito od 1980-tih, uočljiv je sve veći interes za Berdjajeva, kako u Hrvatskoj tako i na prostorima bivše Jugoslavije. Pojavljuje se nekoliko novih prijevoda, članci o njemu, a objelodanjeno je i nekoliko sintetičkih radova o njegovoj misli, što je sve doprinijelo da se on sagledava kao cjelovit filozof, veliki pristaša borbe za čovjeka i njegovo dostojanstvo, za čovjekovu stvaralačku slobodu i njegov stvaralački poziv. Tako Berdjajevu pristupaju Josip Kribl, Bonifac Badrov i Ante Kusić. Slomom socijalističkog sustava negativna recepcija Berdjajeva gotovo je nestala, a on se više ne veže isključivo za određeno uže filozofsko područje ili jedno djelo, već se sagledava kroz cjelokupan filozofski opus, što je osobito vidljivo iz radova Ivana Devčića i Borislava Dadića.