Tradicionalno udomaćene sorte jabuka poznate su po svojoj adaptabilnosti na različite tipove tala i klimatske uvjete kao i na otpornosti prema bolestima. Njihovo poznavanje i očuvanje je vrlo bitno, ne samo radi revitalizacije tradicionalnih voćnjaka, već i zbog velikog značenja u oplemenjivanju jabuke (razvoju novih sorata). U svrhu revitalizacije tradicionalnih voćnjaka najznačajnije sorte se mogu razmnožavati mikropropagacijom, koja je i preduvjet za ex situ dugoročno očuvanje krioprezervacijom. S tradicionalno uzgajanih stabala jabuka, starih 50 ili više godina, uzimani su uzorci plodova jabuka u Hrvatskoj, na području Bjelovarsko-bilogorske županije. Morfološke karakteristike plodova određene su tijekom 3 godine, a kemijske karakteristike (topiva suha tvar, reducirajući šećeri, kiseline i ukupan sadržaj fenola) tijekom jedne vegetacije. Kultura tkiva je uspostavljena iz vegetacijskih vršaka veličine 1 mm izoliranih iz pupova jednogodišnjih izbojaka. Aksilarno grananje je inducirano iz dva tipa eksplantata na MS mediju uz dodatak 2% glukoze, 1% saharoze, 0,1 g*L−1 myo-inozitola, 0,8% agara, 0,2 mg*L−1 giberelinske kiseline (GA3), 0,1 mg*L−1 indol-3-octene kiseline (IBA) te 1,5 mg*L−1 6-benzilaminopurina (BAP) u mediju 1 (PM1) ili 2 mg*L−1 zeatina (ZEA) u mediju 2 (PM2). Morfološke karakteristike istraživanih starih stabala tradicionalno udomaćenih sorata jabuka nisu se razlikovale od standardnih vrijednosti osim prosječne mase, visine i promjera ploda koji su bili manji od standardnih vrijednosti, što se može objasniti starošću stabala. Iz rezultata analize glavnih komponenata uočljivo je da karakteristike ploda kao što su masa i oblik ploda, boja kožice i okus mesa ploda, koje su vrlo važne u oplemenjivanju, ujedno najviše utječu na ukupnu varijabilnost. Bez obzira na starost stabala, plodovi su još uvijek imali iznenađujuće dobre kemijske karakteristike, osobito kod sorte Canadian Reinette kod koje je izmjerena najviša koncentracija ukupnih fenola. Od pet tradicionalno udomaćenih sorata jabuke uvedenih u kulturu tkiva, uspješno su mikropropagirane sorte Jonathan i Canadian Reinette. Veću stopu multiplikacije imala je sorta Jonathan. Značajno veći broj izdanaka po eksplantatu dobiven je na hranidbenom mediju s dodatkom 1,5 mg*L−1 BAP nego na mediju s dodanim ZEA. Međutim, morfološke karakteristike izdanaka regeneriranih na mediju s dodatkom ZEA bile su bolje. Oba tipa eksplantata, izdanci postavljeni vertikalno na hranidbeni medij ili dvonodalni segmenti stabljike postavljeni horizontalno na hranidbeni medij, dali su slične rezultate aksilarnog grananja.