Ovaj članak postavlja pitanje „može li se nadići negativne predrasude i diskriminaciju ranjivih skupina, koji su posebno snažni u doba ekonomske ili humanitarne krize, kroz zaokret u edukaciji i uvođenje principa teatra u obrazovni proces”. Ovdje se tvrdi da bi snažnije uvođenje edukativnog teatra i dramsko-akcijskog modela u obrazovanje bilo korisno i za primajuću kulturu (Europu) i za migrantske populacije, posebice tijekom ekonomske i humanitarne krize kojima danas svjedočimo (Europska migrantska kriza). Točnije, tvrdi se da bi korištenje edukativnog teatra u radu s migrantima i lokalnim stanovništvom pomoglo nadilaženje negativnih predrasuda i posljedične diskriminacije koji su u porastu u većini današnje Europe. Uvođenje edukativnog teatra u obrazovanje bi bilo znak promjene od pozitivističkog i isključivog svjetonazora (koji suvremeno formalno obrazovanje prenosi u većini Europe) prema više inkluzivnom i dijalektičkom obrazovanju koje dozvoljava uvođenje Drugoga. Članak dalje pokazuje zašto je teatar najprikladniji instrument za ovaj izazov. Nadalje, ovdje se tvrdi da bi uvođenje edukativnog teatra bilo korisno u svakom Mi protiv Njih društvenoj situaciji pošto je visoko prilagodljiv i „prirodno” predodređen sa svim preduvjetima za nadilaženje negativnih predrasuda i diskriminacije. Edukativni teatar je definiran kazališnim vrijednostima slobode of uloge, intenzivne interakcije i kritičkog promišljanja – svim onime što je preduvjet za nadilaženje predrasuda i diskriminacije, te što bolno nedostaje u suvremenom formalnom obrazovanju. Na kraju je obrazovnim sustavima predložen dramsko-akcijski model edukativnog teatra – model koji je razvijan tijekom godina istraživanja koja su pokazala koliko je ovaj model koristan u radu s ranjivim skupinama i nadilaženju predrasudnih stavova i diskriminacijskih kroz premošćivanje Mi protiv Njih društvene podjele u jednu grupu koju Goffman naziva Upućenima (engl. Wise).