Fenomen vladara mučenika bio je raširen između 10. i 12. stoljeća u nedavno kristijaniziranim zemljama na istočnoj i sjevernoj periferiji Europe – među njima bili su i Orkneyski otoci s jarlom (grofom) Magnusom Erlendssonom (poginuo 1115./1117. godine). Kao Krist, podarivši svoj život za mir i spasenje svijeta, tako i Magnus daje svoj život za mir i spasenje naroda Orkneyskih otoka. To i objašnjava zašto najraniji tekstovi s periferija srednjevjekovne Europe govore upravo o lokalnim svetcima. Kad se god Božja prisutnost odražavala preko svetoga vladara, njegov narod bio je, unatoč kasnom primanju nove vjere, uključen u simbolički centar kršćanskoga svijeta. Posljedično, postupanje izvanrednih vladara, ustrajući u miru usred političkoga nasilja, bilo je izraz oblikovanja nove kršćanske zajednice.